Dermatitis uzrokovan inkontinencijom - IAD

 
 
Slika Glavni Urednik
Dermatitis uzrokovan inkontinencijom - IAD
napisao/la Glavni Urednik - Ponedjeljak, 11 Prosinac 2017, 14:45
 

IAD


Dermatitis povezan s inkontinencijom (eng. Incontinence Associated Dermatitis - IAD) definira se kao kožna upala do koje dolazi uslijed duljeg ili opetovanog izlaganja kože urinu ili stolici. Teško je reći koliko pacijenata ima ovaj problem jer se ne prikupljaju podaci niti je provedena pravilna edukacija osoblja kako bi znali prepoznati ovaj problem. Procjenjuje se da je prevalencija IAD 5,6% - 50%, dok je incidencija 3,4% - 25% .

Pacijenti s IAD-om osjetljiviji su na infekciju kože osobito gljivične infekcije. IAD se može pojaviti zajedno s dekubitom.

Mjesta pogođena IAD-om: 

  • perineum, 
  • stražnjica, 
  • bedra, 
  • donji dio leđa, 
  • donji dio trbuha, 
  • nabori kože, 
  • perianalno područje. 

Kritični čimbenici za razvoj IAD: 

  • inkontinencija stolice, 
  • inkontinencije urina, 
  • česte epizode inkontinencije, 
  • nemogućnost obavljanja osobne higijene, 
  • korištenje okluzivnih zaštitinih proizvoda, 
  • loše stanje kože, 
  • smanjena pokretljivost, 
  • bol, 
  • febrilitet, 
  • lijekovi: antibiotici, imunosupresivi, 
  • loš nutritivni status, 
  • kronične bolesti.

U Hrvatskoj se malo govori o ovom problemu, nema dostupne literature i nema istraživanja na temu dermatitisa uzrokovanog inkontinencijom. 

Velik broj istraživanja na području IAD-a proveo je Dimitri Beeckman, Professor of Skin Integrity and Clinical Nursing s Ghent University, University Centre for Nursing and Midwifery, Belgium. Navedeni autor dao je inicijativu za izradu alata GLOBIAD koji je dostupan i na hrvatskom jeziku. Ovaj alat rezultat je dvogodišnjeg projekta na kojem su surađivala 22 međunarodna stručnjaka i 823 zdravstvena djelatnika iz 30 zemalja. GLOBIAD određuje težinu IAD-a na temelju vizualnog pregleda područja zahvaćene kože. Cilj mu je stvaranje međunarodno prihvaćenog opisa težine IAD-a te standardizacija dokumentiranja ovog stanja u kliničkoj praksi i istraživanju.


Članak uredila: Slađana Režić