HKMS

Materijali se oblikuju kao stručni tekstovi koji iznose već poznate činjenice ili rezultate istraživanja unutar određene teme te se mogu predlagati načini primjene tih rezultata u praksi. Materijal mora opisivati tematiku koji je iz područja sestrinstva, odnosno bavi se aktualnom problematikom iz medicine s osvrtom na sestrinsku profesiju. Tečaj ima za svrhu poučiti medicinske sestre/tehničare o nekoj akualnoj temi i potaknuti ih na promišljanje i dodatnu edukaciju.

Tehničke karakteristike materijala

• jedan autor označen je kao autor za korespondenciju i navode se njegovi sljedeći podaci (ime i prezime, razina obrazovanja, institucija gdje radi, e-mail adresa; točna i cjelovita poštanska adresa; telefonski broj), a za ostale koautore na materijalu navodi se samo ime i prezime)

• materijali se dostavljaju u obliku Word teksta na mail adresu podrska@hkms.hr

• obujam  teksta je 20 do maksimalno 30 stranica

• materijal treba imati poglavlja: Uvod, Razradu teme, Zaključak, Popis korištene literature

• podebljano otisnuta slova koriste se samo za naslov i podnaslove te za naslove slika i  tablica. Uvodni odlomak i važniji u tekstu se uvlače lijevom uvlakom od 2,5 cm

• u zasebnom Word dokumentu potrebno je pripremiti test sa 30 pitanja i označenim odgovorima za provjeru znanja polaznika tečaja (odgovore koncipirati kao višestruki odabir, dihotomni odgovor…). Pitanja i odgovori moraju biti izrađeni u jednom dokumentu, a točan odgovor/i moraju  biti  podebljan/i.

• tečaj se može snimiti na nekoj od video platformi te poslati u digitalnom obliku
  

Detaljnije o izgledu materijala

• tip slova Arial, veličina fonta 12, prored 1,5 cm, obostrano poravnanje

• svaka slika u materijalu: ima svoj naslov  (prva slika u 1. poglavlju nosi broj npr. Slika 1.1. prikaz pribora potrebnog za prijevoj kirurške rane

• naslov treba biti odvojen od slike, ne smije biti „prilijepljen” za sliku, neka bude  kratak (ne smije se nalaziti na samoj slici) i treba opisivati sliku

• tekst na slikama treba na hrvatskom jeziku, sa pojašnjenim svim simbolima ili kraticama prikazanim na slici

• tablice i grafikoni trebaju biti centrirani u materijalu, a tekst koji sadrže treba biti u istom fontu kao i glavni tekst, mora biti stilski, gramatički i stručno uređen

• rad treba biti podijeljen na jasno definirane i numerirane dijelove (poglavlja i pod poglavlja)

• podpoglavlja trebaju biti numerirana 1. 1. (daljnja podjela je 1. 1. 1., 1. 1. 2. itd.), 1. 2. itd.

• svako poglavlje i podpoglavlje može imati kratak naslov koji treba biti napisan u posebnom retku
  

Struktura rada

Uvod: u uvodu je potrebno jasno definirati temu, cilj i svrhu tečaja  te navesti zašto je tema bitna za razvoj sestrinstva 

Razrada teme: 

• teme povezane sa kliničkim sestrinstvom moraju sadržavati  sistematizaciju : patofiziologiju, simptomatologiju, dijagnostiku i liječenje. Koristiti i opisati osnovnu terminologiju,  praktične  smjernice i primjenu u sestrinskoj praksi, koristiti dogovorene i uvriježene skraćenice u opisu

• smjernice u praktičnom tečaju moraju biti u skladu sa novitetima odnosno zdravstvena njega mora biti  utemeljena na dokazima

• razrada teme treba sadržavati specifičan sestrinski doprinos ili intervencije, edukativni segment te istraživanja  koja u Republici Hrvatskoj i u svijetu govore o toj temi; navesti  statistički značaj tih istraživanja u radu;

• iznijeti sestrinsku problematiku i rješenja

• poželjno je postaviti video prikaz

• tečaj mora sadržavati minimalno 5 slika

Zaključak: u zaključku pregledno prikazati relevantne spoznaje, informacije i činjenice  koje su opširnije razrađene u samoj razradi  i navesti koji je konačan doprinos rada za sestrinsku profesiju

Citiranje literature prema Vancouverskom stilu citiranja

 - Potrebno je navesti : osnovne bibliografske elemente:

• autor/i, naslov rada, naslov časopisa, numerički podaci o časopisu, grad, izdavač i godina izdavanja

• podatak o citiranoj jedinici (referenci) u radu se pojavljuje obvezno dva puta

• prvi put u tekstu rada, a drugi put u popisu korištene literature 

• reference se u tekstu rada označavaju arapskim brojkama nastavno od 1, a u popis korištene literature upisuju se redoslijedom pojavljivanja u tekstu rada
  

- Za članak iz časopisa na Internetu:

• Anić A., Rosić R., Sestrinska skrb nakon operacijskog zahvata. (BCLL). Eur J Cancer [Internet]. 2001 Apr [cited 2011 Sept 30];37 Suppl 6:Article S88 [1p]. Dostupno na: http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S095980490180808X

- Web sjedišta na Internetu

• Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH [Internet]. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa; c2005 [cited 2011 Sept 30]. Dostupno na: http://www.mzos.hr/index.htm
  

Poštovane kolegice, poštovani kolege,

hvala vam što iskazujete interes za online portal Hrvatske komore medicinskih sestara.
Vjerujemo da ćete ovdje pronaći tečajeve koji će proširiti vaše znanje kao i tečajeve koji će obnoviti znanja koja imate. 

Sve koji žele sudjelovati u kreiranju online tečajeva, molimo da pošalju upit voditeljima portala:

• Marijana Neuberg
• Magdalena Kunić
• Snježana Dragičević

Email kontakt: podrska@hkms.hr

Veselimo se suradnji.

U Svetošimunskoj dolini, na granici Maksimirskog parka i Dubrave smještena je Klinička bolnica Dubrava sa preko 600 bolesničkih postelja koja je jedna od većih kliničkih ustanova u gradu Zagrebu i državi. 

Stacionarni dio ustanove sastoji se od 6 klinika i 7 samostalnih zavoda u kojima su zastupljene sve značajnije kirurške i internističke grane medicine, uz prateće medicinske dijagnostičko – terapijske djelatnosti poput radiologije i nuklearne medicine, patologije i citologije, medicinskog laboratorija, mikrobiologije, stomatologije i stomatološke protetike, fizikalne medicine, dermatovenerologije i transfuziologije. Kroz poliklinički i središnji dijagnostički dio ustanove svakodnevno bude zbrinuto približno 1000 - 1500 bolesnika, a približno 200 bolesnika zatraži pomoć u hitnoj službi. Svake godine u ustanovi se hospitalizira oko 25.000 bolesnika.

Obzirom na broj i širinu zastupljenih medicinskih područja, KB Dubrava medicinskim sestrama / tehničarima pruža brojne i različite mogućnosti za rad, ovisno o osobnim interesima; medicinske sestre / tehničari skrbe za pacijente na 23 odjela, 4 jedinice intenzivnog liječenja, središnjem operacijskom bloku, u nekoliko različitih invazivnih i neinvazivnih dijagnostičko – terapijskih laboratorija, u hitnoj službi te u polikliničkim ambulantama i dnevnim bolnicama.

U bolnici radi više od 870 medicinskih sestara / tehničara koji razvijaju kritičko - analitički pristup u provođenju zdravstvene njege, provode intervencije i postupke zasnovane na dokazima te primjenjuju etičke principe i načela sigurne skrbi za bolesnika što sve skupa dovodi do promicanja profesionalnog statusa medicinskih sestara.

Iako najmlađa klinička ustanova u državi, KB Dubrava izrazitu pažnju posvećuje znanstvenoj i nastavnoj djelatnosti. Ustanova je, među ostalim, nastavno središte srednjeg i visokog obrazovanja medicinskih sestara; u ustanovi se provodi stručna praksa iz pojedinih kolegija u području zdravstvene njege za studente preddiplomskih studija sestrinstva Zdravstvenog veleučilišta u Zagrebu, Veleučilišta u Bjelovaru, Sveučilišta Sjever u Varaždinu, Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu te Škole za medicinske sestre Mlinarska i Vrapče, pod nadzorom i uz pomoć naših mentora – medicinskih sestara.

U ožujku 2020. godine Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je pandemiju COVID-19 infekcije. U tom trenutku nismo ni znali koje sve izazove donosi cijelom zdravstvenom sustavu, zdravstvenim djelatnicima i široj zajednici. Odlukom Ministarstva zdravstva počinje transformacija Kliničke bolnice Dubrava  u Primarni respiracijski intenzivistički centar za sjevernu Hrvatsku, u prvu COVID bolnicu.

Iz tog razloga su u ustanovi privremeno obustavljene njene osnovne djelatnosti i u potpunosti je prilagođena potrebama liječenja ovih bolesnika.

Situacija u kojoj smo se našli zahtijevala je brzu prilagodbu djelatnika KB Dubrave koji su iznijeli najveći teret i u organizacijskom smislu i izravnom radu s oboljelima. Rad s infektološkim bolesnicima nije u osnovnoj djelatnosti Kliničke bolnice Dubrava i do sada nismo imali nikakvog iskustva u radu s takvim bolesnicima. Tim više je i stres bio to veći za medicinske sestre / tehničare naše ustanove ali i iz razloga što u tom trenutku nitko nije puno znao o prijenosu infekcije, a gledali smo i slike iz Italije očekujući da će se to dogoditi i kod nas.

Vrijeme koje je slijedilo donijelo nam je brojne kušnje, osjećao se entuzijazam djelatnika, ponekad i strah i umor ali mi smo ipak otišli korak dalje. I nismo uvijek bili sami. U najgorim vremenima stigla nam je pomoć kolegica i kolega iz drugih zdravstvenih ustanova s kojima smo ostvarili iznimnu suradnju. Hvala im svima na tome.

Kao i puno puta do sad dokazali smo da smo nosioci zdravstvenog sustava pa su i medicinske sestre / tehničari Kliničke bolnice Dubrava na ovu tešku i nezapamćenu zdravstvenu krizu odgovorili kompetentno, radeći ono za što su educirani, primjenjujući znanja i vještine potrebne za pružanje sestrinske skrbi.

Iz svega navedenoga je jasno kako je svakodnevica medicinskih sestara / tehničara u KB Dubrava vrlo dinamična i izazovna. Snagu i veličinu svake zdravstvene ustanove čine njeni djelatnici, a sigurna sam da su u Kliničkoj bolnici Dubrava to upravo medicinske sestre / tehničari.

I na kraju iskrena zahvala svim medicinskim sestrama i tehničarima na neumornim naporima,  posvećenosti i brizi za ljude  u prošloj i ovoj godini punoj iskušenja i izazova.

Ljiljana Vuković, mag.med.techn.

Glavna sestra Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivnu medicinu

Klinička bolnica Dubrava

Zdravstveno osoblje diljem svijeta već drugu godinu vodi bitku s virusom SARS CoV-2. Od izbijanja pandemije  krajem prosinca 2019. u Wuhanu, u kineskoj provinciji Hubei, zdravstveni sustavi suočavaju se s velikim brojem oboljelih i velikim brojem smrtnih slučajeva. Zdravstveni djelatnici su na prvoj crti obrane protiv pandemije. 

Većina mlađe populacije zarazu prebolijeva s lakšim simptomima poput vrućice, bolova u mišićima i kašlja, iako i oni mogu razviti teški oblik bolesti. Prema ICN-ovim podacima, do danas je više od 23 000 medicinskih sestara imalo ili ima potvrđen COVID-19. 

U odnosu na prethodne godine, svjetsko sestrinstvo je zbog epidemije izloženo većoj količini stresa, ugrozi svog zdravlja, brizi da zarazu ne prenesu na svoje bližnje,  neizvjesnosti i prekovremenom radu. Sve to pridonosi sindromu sagorijevanja. 

Sve se češće spominje i termin „post-COVID sindrom“ koji u osoba koje su imale i blage simptome izaziva uznemirenost, onemogućuje osobe u svakodnevnom funkcioniranju i traje tjednima. Subjektivno je prisutan i osjećaj otežanog disanja, boli u grudima ili suhog kašlja, a nakon perioda aktivnog oboljenja od bolesti COVID-19, perzistira i gubitak okusa i mirisa, osobe se osjećaju malaksalo, poremećeno je pamćenje i koncentracija, prisutno je noćno znojenje uz bolove u mišićima i zglobovima. 

Pojavnost post-COVID sindroma prisutna je i u medicinskih sestara/tehničara koji su preboljeli infekciju SARS-CoV-2.  Nama možda najbliže provedena, talijanska studija objavljena u The Journal of Medical Association upozorava kako je dva mjeseca nakon prvih simptoma COVID-19, 12.6% osoba bilo bez simptoma, 32% ispitanika imalo je jedan do dva simptoma, a čak 55% imalo je tri i više simptoma. 

Poseban je izazov vratiti se na radno mjesto nakon preboljene infekcije osobito ako osoba ima simptome post-COVID sindroma. Osiguranje kvalitetne i dostatne skrbi za bolesnike izrazito je izazovno uz navedene simptome, a svaka medicinska sestra/tehničar koji posumnja i/ili iskusi simptome post-COVID sindroma, treba se javiti liječniku opće prakse. Sve više zemalja implementira tzv. post-COVID programe gdje se osobama koje boluju od „dugotrajnog COVID-a“ omogućuje multidisciplinarni pristup ovisno o tegobama. 

Liječenje je simptomatsko, ovisno o rasponu simptoma koje osobe imaju. Planiranje odmora prioritet je u odnosu na doba dana kad osoba osjeća da ima najviše energije. Aktivnosti i obveze potrebno je rasporediti ovisno o prioritetima i danima, kako bi se izbjeglo dodatno umaranje. 

Poseban naglasak je na prakticiranju tzv. „higijene sna“, pridržavajući se rasporeda odlazaka na počinak i ustajanja u isto vrijeme. Potrebno je izbjegavati konzumiranje kofeina i alkohola, kao i ograničiti vrijeme pred računalom, televizijom i/ili na mobilnim uređajima. 

Preporučuje se provoditi dnevnu tjelovježbu koja nije zahtjevna i ne umara osobu, poput šetnje ili vježbi disanja. Okupacijska terapija adekvatan je alat koji pomaže u učenju vježbi, lakših pokreta i izvođenju svakodnevnih aktivnosti. 

Kristian Civka

Cochrane je globalna neovisna mreža znanstvenika, profesionalnih zdravstvenih radnika, pacijenata, skrbnika i ljudi zainteresiranih za zdravlje, okupljenih oko jednoga zajedničkog cilja - izrada i diseminacija Cochrane sustavnih pregleda. 

Sustavni pregledi randomiziranih kontroliranih pokusa ključni su u primjeni medicine i sestrinstva utemeljenih na dokazima. 

Za osnivanje Cochrane kolaboracije početni utjecaj je imao škotski liječnik Archibald Leman Cochrane koji je idejni začetnik medicine utemeljene na dokazima. Njegova strast za prikupljanjem i analizom sustavnih pregleda vodila je prema osnivanju međunarodne organizacije, koja je u njegovu čast nazvana Cochrane kolaboracijom. 

Knjiga pod nazivom Effectiveness and Efficiency: Random Reflections on Health Services koju je objavio 1972. godine smatra se Cochraneovim najutjecajnijim radom. U njoj izražava svoju zabrinutost i kritike zbog nedostatka znanstvenih dokaza i smjernica, koje bi trebale upravljati medicinskom praksom u državnom zdravstvenom sustavu. Ova knjiga opisuje suštinu Cochraneove filozofije i vizije o budućnosti medicine, koje predstavljaju temelj u načinu provođenja modernih medicinskih istraživanja. 

Potaknuti radom A. L. Cochranea, gospodin Iaina Chalmers i njegove kolege 1992. godine osnivaju Cochrane centar u Oxfordu. Zbog konstantnog rasta broja članova i suradnika centra te zbog potrebe provođenja sustavnih pregleda, 1993. godine je donesena odluka o osnivanju Cochrane kolaboracija. 

Cochrane kolaboracija je svjetska neprofitna organizacija osnovana 1993. godine i danas se sastoji od oko 37.000 volontera iz 130 zemalja svijeta, čiji je cilj omogućiti dostupnima znanstvene informacije koje su neovisne o sponzorskim istraživanjima i sukobu interesa.  Zadatak kolaboracije je da potiče autore na izradu sustavnih preglednih radova, sprječava duplikaciju radova i daje pomoć autorima. 

Članovi kolaboracije organizirani su u različite skupine: Cochrane skupine za pregledne članke, Cochrane centri, Cochrane skupine za metode, Cochrane mreže i Cochrane mreže pacijenata. 

Cochrane centri su regionalni centri koji fokusiraju svoju aktivnost na određeno zemljopisno područje u smislu edukacije i poticanja izrade sustavnih preglednih radova, kao i odnos s regionalnim zdravstvenim sustavima. Cochrane mreže bave se drugim dimenzijama zdravstvene skrbi, kao što je smještaj u kojem se pruža njega, tip intervencije ili tip korisnika, a mreže pacijenata pružaju informacije korisnicima i koriste forum za njihovo umrežavanje. 

Cochrane knjižnica glavni je proizvod Cochrane kolaboracije i predstavlja skup baze podataka koji sadrže visokokvalitetne dokaze u medicini. Sustavni pregledi Cochrane predstavljaju najveću razinu dokaza u donošenju odluka u dijagnostici i liječenju pacijenata. 

Knjižnica se sastoji od sljedećih baza: 

• baza sustavnih preglednih članaka Cochrane (engl. Cochrane Database of Systematic Reviews), 
  
• baza sažetaka preglednih članaka o učincima (engl. Database of Abstracts of Review of Effects), 
  
• registar Cochrane metodologije (engl. Cochrane Methodology Register), 
  
• središnji registar kontroliranih pokusa Cochrane (engl. Cochrane Central Register of Controlled Trials – CENTRAL), 
  
• baza procjene zdravstvene tehnologije (engl. Health Technology Assessment Database)  
  
• baza ekonomskih evaluacija Nacionalne zdravstvene službe (engl. National Health Service Economic Evaluation Database). 
  

Izdanje 03/2017 knjižnice Cochrane sadrži ukupno 7.258 preglednih radova i 2.543 protokola. Impact factor (IF) baze sustavnih preglednih članaka Cochrane za 2018. godinu bio je 7,755. Cochrane sustavni pregledi postaju sve popularniji i važniji ne samo za zdravstvene djelatnike već i za rukovoditelje zdravstvenih institucija i sustava, što se vidi u porastu broja studija koje se objavljuju u bazi sustavnih preglednih članaka Cochrane.

Hrvatski Cochrane službeno je osnovan 8. prosinca 2008. pri Medicinskom fakultetu u Splitu i Hrvatskom centru za globalno zdravlje, kao ogranak talijanskoga Cochrane centra, čime se Hrvatska pridružila ekskluzivnom društvu od tadašnjih 14 Cochrane centara. Inicijativu za osnivanje Cochrane u Hrvatskoj potaknuli su prof.dr.sc. Ana Marušić i prof.dr.sc. Matko Marušić, osnivači i bivši urednici Croatian Medical Journala, prvoga hrvatskoga znanstvenog časopisa.

U svojim počecima Hrvatski Cochrane je bio usmjeren na edukaciju zdravstvenih radnika i laika o tome što je Cochrane, što su sustavni pregledi, zašto i kako se izrađuju te koje informacije se mogu koristiti u svom svakodnevnom radu i životu. Radi daljnje popularizacije znanosti organizirane su radionice u četiri najveća grada Hrvatske o medicini temeljenoj na dokazima za udruge pacijenata, koje su s Hrvatskim Cochrane potpisale ugovor o suradnji. 

Od 2017. godine Hrvatski Cochrane postao je samostalan i punopravan Cochrane centar. Do svibnja iste godine prevedeno je gotovo 2.500 sažetaka Cochrane sustavnih pregleda, od čega ih je 2.300 objavljeno na stranici Cochrane dokazi. Isto tako do svibnja 2017. registrirano je 73 autora s adresom iz Hrvatske, od toga su 57 autori objavljenih Cochrane publikacija, uključujući sustavne preglede i protokole. 

Hrvatski Cochrane je u svojih prvih deset godina postigao zapažene rezultate u promoviranju medicine utemeljene na dokazima, te nastavio držati korak u razvoju s ostalim  Cochrane centrima. Važno je naglasiti kako su svi koji su angažirani oko Hrvatskog Cochrane i Cochrane aktivnosti u Hrvatskoj volonteri. 

Članak pripremio: Ljubomir Erstić

Reference: 

1. Štimac D, Lončarić A, Poropat G. Cochrane kolaboracija: povijest i razvoj (eng. Cochrane collaboration: history and development)  Medicina fluminensis 2017, Vol. 53, No. 4, p. 404-409.
   
2. Cochrane.org [Internet]. London: The Cochrane Collaboration [cited 2017 Apr 30]. Available from: https://www.cochrane.org/about-us 
   
3. Cochrane.org [Internet]. London: The Cochrane Collaboration [cited 2017 Apr 22]. Available from: https://www.cochrane.org/about-us/our-global-community/review-group-networks 
   
4. Puljak L, Rako D. Unapređenje medicinske prakse u Hrvatskoj pomoću Cochrane kolaboracije. Biochemica Medica 2009;19(3)260-5.
   
5. Cochrane.org [Internet]. London: The Cochrane Collaboration [cited 2017 Apr 30]. Available from https://www.cochranelibrary.com/cdsr/about-cdsr 
   
6. Puljak L, Zakarija-Grković I,  Poklepović Peričić T. Cochrane aktivnosti u Hrvatskoj (eng. Cochrane activities in Croatia) Medicina fluminensis 2017, Vol. 53, No. 4, p. 404-409.
   

Adriano Friganović^1,3,4,  Slađana Režić^2,3,4

¹Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, KBC Zagreb

²Odjel za osiguranje i unapređenje kvalitete zdravstvene zaštite, KBC Zagreb

³Zdravstveno veleučilište, Zagreb

⁴Hrvatska komora medicinskih sestara, E učenje portal

Slađana Režić^1,3,4, Adriano Friganović^2,3,4

¹Odjel za osiguranje i unapređenje kvalitete zdravstvene zaštite, KBC Zagreb

²Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, KBC Zagreb

³Zdravstveno veleučilište, Zagreb

⁴Hrvatska komora medicinskih sestara, E učenje portal

Posljednjih mjeseci svjedoci smo globalne krize uzrokovane akutnim respiratornim sindromom Corona virusom (SARS - CoV-2) i ozbiljnog širenja bolesti uzrokovane Corona virusom (COVID-19) koji je započeo u kineskoj pokrajini Wuhan (1). Kineska iskustva ukazuju da COVID-19 daje simptome suhog kašlja, povišene temperature s povišenom razinom citokina te boli u mišićima (1). Iako se to činilo daleko od nas, širenje se vrlo brzo preselilo na europski kontinent i došlo do susjedne Italije i prostora Republike Hrvatske. Zbog brzine širenja i potencijalnog utjecaja na zdravlje ljudi, Svjetska zdravstvena organizacija je proglasila pandemiju 11. ožujka 2020. godine (2). Zdravstveni djelatnici su izložena i ranjiva skupina, a medicinske sestre i tehničari kao najbrojnija skupina koja većinu vremena provodi uz bolesnika su još više ranjiviji. Iako se kontinuirano spominju neke vrste životinja kao mogući rezervoari i izvori zaraze za prvooboljele, još uvijek nije utvrđeno o kojim se životinjama, odnosno izvoru radi (3). Način i opseg prijenosa virusa COVID-19 s čovjeka na čovjeka još uvijek je predmet intenzivnog istraživanja, a čini se da dominira prijenos kapljičnim i kontaktnim putem, a vjerojatno i zrakom (3). 

Organizirane aktivnosti od strane nadležnih institucija Republike Hrvatske počele su 23. siječnja 2020. godine s prevedenim letcima, a kasnije se nastavilo i formiranjem Kriznog stožera Ministarstva zdravstva (3). Mjere koje je propisivao Krizni stožer davale su rezultate i treba reći da smo organizacijski u svim fazama jedni od boljih tako da i danas nemamo smrtnih ishoda, a brojka potvrđenih osoba s Corona virusom je 65 (4). Za usporedbu ukupna brojka u svijetu je 185159 oboljelih i 7103 umrlih, dok je u Europi 61098 oboljelih i 2740 umrlih (4). 

Kako se medicinske sestre i tehničari nose s ovom pandemijom pokazuju rezultati koji su već spomenuti u tekstu. Hrvatske medicinske sestre i tehničari se i s ovom situacijom nose savjesno i odgovorno na primarnoj, sekundarnoj ili tercijarnoj razini zdravstvene zaštite. Briga za svoje pacijente, vlastitu obitelj, ali i za vlastito zdravlje stavlja svakako još jedan dodatan uteg na cjelokupnu trenutnu situaciji. U svakoj kriznoj situaciji najvažniji je protok informacija od vrha hijerarhije prema dolje, ali i obratno. Na proglašenu pandemiju sve sestrinske institucije i udruge reagirale su odgovorno te otkazale sve kongrese i stručne sastanke gdje bi se okupljao veliki broj sudionika. Ova pandemija izazov je za sve zdravstvene sustave pa tako i za naš, ali odgovor koji dajemo na ovu krizu je više nego zadovoljavajući. Još jednom je dokazano kako zdravstveni sustav funkcionira na zavidnoj razini, a medicinske sestre i tehničari kao značajan dio sustava su nezaobilazna i izuzetno važna karika.

VAŽNE ČINJENICE:

1. Preporuke Kriznog stožera Ministarstva zdravstva i Nacionalnog stožera civilne zaštite moraju se poštovati u cijelosti bez iznimke. 
   
2. U slučaju izvanrednih situacija iznimno je važno poštovati vertikalnu hijerarhiju, nekad ne moramo znati zbog čega se donose odluke, jer nismo svjesni podataka koji nam nisu dostupni. 
   
3. Za vrijeme trajanja mobilizacije ne napuštati teritorij Republike Hrvatske i biti na raspolaganju u svakom trenutku.
   
4. Biti spreman na promjenu radnog mjesta sukladno aktualnim potrebama. 
   
5. Raditi na edukaciji zdravstvenih djelatnika, pacijenata i građana kako bi bili svjesni ozbiljnosti situacije.

LEKCIJE IZ ITALIJE (5):

1. Otkazati cjelokupni elektivni program koji nije nužan.
   
2. Podijeliti hitne službe i odjele na respiratorne i nerespiratorne.
   
3. Povećati kapacitet kreveta prije nego počne dolaziti veći broj pacijenata.
   
4. Edukacija i priprema osoblja koje nije radilo u jedinicama intenzivnog liječenja.
   
5. Korištenje potpune osobne zaštitne opreme.
   
6. Prebaciti pacijente u druge prostore i ustanove čim su oporavljeni - pomaže u povećanju kapaciteta.
   
7. Bolnice namijenjene infarktima, cerebrovaskularnim inzultima i traumama - osiguravati i dalje dostupnost kvalitetne zdravstvene zaštite nezaraženim pacijentima i štititi ih od potencijalne zaraze.
   

INFORMACIJE DOSTUPNE NA: https://koronavirus.hr/

REFERENCE:

1. Wang Z, Yang B, Li Q, Wen L, Zhang R.Clinical Features of 69 Cases with Coronavirus Disease 2019 in Wuhan, China. Clin Infect Dis. 2020 Mar 16. pii: ciaa272. doi: 10.1093/cid/ciaa272.
   
2. Neher RA, Dyrdak R, Druelle V, Hodcroft EB, Albert J. Potential impact of seasonal forcing on a SARS-CoV-2 pandemic.Swiss Med Wkly. 2020;16:150. doi: 10.4414/smw.2020.20224. 
   
3. Situacija u vezi s epidemijom novog koronavirusa COVID-19 (SARS—CoV-2). Pristupljeno 17. 03. 2020. www.vlada.gov.hr
   
4. Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Pristupljeno 17. 03. 2020. https://www.hzjz.hr/priopcenja-mediji/koronavirus-najnoviji-podatci/
   
5. Lekcije iz Italije. Pristupljeno 17. 03. 2020. https://www.stemlynsblog.org/covid-19-podcast-from-italy-with-roberto-cosentini-st-emlyns/
   

Dnevnike pacijenata prvi su puta predstavile medicinske sestre 1980-ih u Danskoj. Dnevnici pacijenata daju zapis događaja tijekom njihova boravka na odjelu intenzivne skrbi. 

Slijedeći dizajn vremenske trake, dnevnici pružaju uvid u aktivnosti koje su se događale s pacijentom, od prijema pacijenta na odjel intenzivne skrbi do svakodnevnih aktivnosti koje se obavljaju oko pacijenta. 

Dnevnici su namijenjeni svakom pacijentu ponaosob, a sama struktura dnevnika može biti unaprijed definirana. Dnevnike pacijenata mogu pisati članovi obitelji i zdravstveno osoblje.

Za većinu pacijenata sjećanja na boravak na odjelu intenzivne skrbi nije ugodno i nemaju jasnu sliku što se događalo s njima. Cilj dnevnika je pacijentu omogućiti informativnu sliku događaja na odjelu intenzivne skrbi. 

Također se preporučuje korištenje dnevnika članovima obitelji kako bi pospješili proces ozdravljenja. U obiteljima koje su pisale dnevnike, zapaženi su izrazito niski simptomi posttraumatskog stresa u razdoblju od 12 mjeseci nakon boravka člana njihove obitelji na odjelu intenzivne skrbi.

U Francuskoj je proveden intervju s 32 obitelji pacijenata koji su boravili na odjelima intenzivne skrbi. Namjera je bila utvrditi iskustva obitelji i zdravstvenog osoblja vezana uz pisanje dnevnika pacijenata. 

Nakon prikupljenih podataka identificirana su glavna područja u kojima su dnevnici pacijenata unaprijedili komunikaciju između pacijenta, članova obitelji i zdravstvenog osoblja. 

Dnevnik je sudjelovao kao izvor pouzdanih informacija o zdravstvenom stanju pacijenta tijekom njegova boravka na odjelu intenzivne skrbi. 

Također, omogućio je blisku vezu pacijenta s obitelji jer je s jedne strane obitelj dobivala informacije o stanju pacijenta, a s druge strane pacijent je imao potporu obitelji koja je doprinosila bržem oporavku. 

Dnevnici pacijenata doprinose poboljšanju odnosa zdravstvenog osoblja i obitelji.  

U zaključku se navodi kako dnevnici pacijenata služe kao vektor koji spaja pacijenta, obitelj i zdravstveno osoblje u jednu priču.

Medicinske informacije koje su upisivali liječnici i medicinske sestre, članovi obitelji istaknuli su kao poveznicu u boljem razumijevanju stanja svog člana obitelji.

Članak uredila: Ines Dobrić

Svim medicinskim sestrama i tehničarima, pacijentima, suradnicima, kolegama i prijateljima želimo sretan i blagoslovljen Božić i svako dobro u novoj godini.

Tatuiranje ili Tetoviranje dolazi od tahićanske riječi „tatau“ što znači tuckati. Prve tetovaže zabilježene su već  3300. godina prije Krista u Tirolskim Alpama na pronađenom smrznutom čovjeku. Mnogobrojni narodi i plemena koriste tetovaže za razna obilježja i simboliku. 

Tračani su smatrali da su najprivlačnije žene najbogatije tetovažama, Goti su tetovažama označavali svoje robove, žene u Bosni su tetovirale križeve i kršćanske simbole da bi odbijale Turke u njihovom činu silovanja i ubojstva. 

Domoroci iz brazilskih prašuma tetovirali su lice jer su smatrali kako time poboljšavaju svoj vid, a ruke su tetovirali radi povećanja mišićne snage. Novozelandski Maori smatrali su da se tetoviranjem štite od zla. 

Za vrijeme Holokausta zarobljenike su tetovirali radi identifikacije. U srednjem vijeku Crkva je zabranila tetoviranje. 1891. godine Samuel O'Reilly iz New Yorka patentirao je prvu mašinicu za tetoviranje te time započeo revoluciju tetoviranja.

Tetoviranje je danas umjetnost koja je povezana s modnim kretanjima, a zadnjih godina postaje sve popularnije. Tetovaža za svakog pojedinca ima ne samo modnu nego i emotivnu stranu. U većini slučajeva radi se simbolima koji govore o nekoj priči, dragoj osobi, znakovima i simbolima dobrih osobina. Tetovaže nose i negativne strane s medicinskog aspekta kao što su: alergijske reakcije, upale, kožne infekcije te moguć prijenos zaraznih bolesti.

Percepcija medicinskih sestara oduvijek se temelji na urednom te lijepo njegovanom izgledu, uredne kose, nenapadne šminke, urednih ruku, čistih, njegovanih i podrezanih noktiju bez laka, te uredne uniforme. Unatoč tome, veliki broj medicinskih sestara i tehničara imaju tetovaže koje uglavnom nisu vidljive. 

Prema ANA (American Nurse Association) ne postoji pravilnik o zabrani tetoviranja medicinskog osoblja. Iako se u pravilnicima ne spominje zabrana tetoviranja, pojedinim poslodavcima su tetovaže na vidljivim mjestima jedan od kriterija prilikom zaposlenja. 

Kao vlasnik određenog broja tetovaža od kojih je nekoliko djelomično vidljivo, na zadnjem radnom mjestu, nadređena osoba zahtijevala je prekrivanje tih vidljivih dijelova nošenjem dodatnih odjevnih predmeta.

Kao dio medicinskih sestara i tehničara koji posjeduju tetovaže, smatramo da je to stvar osobnog izbora, te da se naše znanje, kompetencije i odnos prema pacijentu nije promijenio u odnosu na period kada nismo imali tetovaže.

Autori članka: Antonio Lopar, Azra Hodžić

Literatura: 

1. Čordaš, I. (2018) Mišljenje pacijenata, medicinskih sestara i tehničara o vidljivim tjelesnim tetovažama. Završni rad. Osijek. Medicinski fakultet Osijek.
   
2. Darby, N. Can Nurses have Tattoo, 22.05.2019; Pros & Cons. https://victorynursing.com/can-nurses-have-a-tattoo/  14.10.2019.
   

Sestrinstvo se smatra ženskom profesijom tako da su muškarci koji rade u sestrinstvu izloženi raznim stereotipovima. Muškarce u skrbi možemo pratiti kroz redovničke pokrete, koji su skrbili o bolesnima, ranjenima i umirućima. 

Prva škola za njegovatelje gdje se podučavalo skrbi i njezi osnovana je 250. godine pr. Kr. u Indiji, a mogli su je pohađati samo muškarci jer se smatralo da su oni “dovoljno čisti” za ovo zanimanje (1). Indijski mudrac Charaka u svojem djelu “Charaka Samhita” govori o tradicionalnoj indijskoj medicini, i piše kako bi ovi muškarci trebali biti: “dobrog ponašanja, da se odlikuju čistoćom, posjeduju oštroumnost i vještine, prožeti dobrotom, vješti u svakoj usluzi koja bi pacijentu mogla biti potreba, trebaju znati kuhati hranu, biti vješti u kupanju i pranju pacijenata, trljanju i masiranju udova, podizanju i pomaganju pri ustajanju i šetnji, vješti u pravljenju i čišćenju kreveta, pripremi pacijenta, strpljivi s bolesnima te nikada ne željeti učini ono što im može biti naređeno“ (2).

Petsto godina kasnije muškarci imaju dominantu ulogu u Bizantskom carstvu, gdje postoji organizirana služba njegovatelja u sklopu hospicija. U trećem stoljeću u Aleksandriji se za vrijeme velike kuge javljaju parabolani, članovi kršćanskog bratstva koji su se volonterski brinuli za bolesne i ozlijeđene te pokapali mrtve (3).

Krimski rat (1853.-1856.) proslavio je Florence Nightingale i dao joj satisfakciju za sve njene dotadašnje studijske napore. U praksi se iskazala vrijednost njenih novih shvaćanja o organizaciji njege bolesnika i ranjenika, kao i uređenju bolničke i sanitetske službe. Do Krimskoga rata, u engleskoj su vojsci za njegu ranjenih i bolesnih vojnika brinuli samo muškarci vojnici. U početku Krimskoga rata došlo je do izuzetno teškog stanja u britanskim vojnim lazaretima, smrtnost je bila veća od 50 %. Tada je Florence Nightingale imenovana upraviteljicom ženske pomoćne službe s njenih 38 sestara. Svojim organizacijskim sposobnostima, svojim prethodno stečenim znanjem i iskustvom, odlučnošću i radom, ona je uspjela poboljšati zdravstvene prilike u vojsci da je smrtnost pala na oko 2 % (4).

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo iz 2015. godine o broju zaposlenih djelatnika u zdravstvu, medicinskih sestara i tehničara ukupno je bilo 31 477. Udio medicinskih tehničara je iznosio 3293, prema razini obrazovanja visoko obrazovanje ima 25, prvostupnika  482, a medicinskih tehničara sa srednjim obrazovanjem 2786 (5). To sačinjava 10,5 % ukupnog broja osoba koje rade u sestrinstvu.

Za razliku od anglosaksonskog govornog područja, gdje se za muškog zaposlenika u sestrinstvu kaže muška medicinska sestra (male nurse), u hrvatskom jeziku koristi se naziv medicinski tehničar, naziv kojim se izbjegava oksimoronski problem kao u engleskom jeziku. No ovaj se naziv još uvijek nije ustalio unutar društva, te se pacijenti medicinskim tehničarima nerijetko obraćaju s “brate”, “bolničaru”, pa čak i “doktore”. 

Naziv same profesije, sestrinstvo, rodno je vrlo određujući, pa tako medicinski tehničari pohađaju studij sestrinstva, slušaju kolegije iz sestrinstva, članovi su sestrinskih strukovnih organizacija… (3).

Danas imamo sve veći broj muškaraca koji se odlučuju izabrati sestrinstvo kao svoju profesiju. Vjerujem da će ih u budućnosti biti i više jer sestrinstvo pruža mogućnosti i izazove koji više nisu orijentirani samo na spolno određenje.

Članak uredila: Azra Hodžić

LITERATURA

1. Anić, V. (1998.), Rječnik hrvatskoga jezika, Novi liber, Zagreb
   
2. Barada, V., Jelavić, Ž. (ur.) (2004.), Uostalom diskriminaciju treba dokinuti. Priručnik za analizu rodnih stereotipa, Centar za ženske studije, Zagreb
   
3. Licul, R. (2014), Sestrinstvo- ženska profesija?, JAHR,  Vol. 5  ,No. 9 , file:///C:/Users/Hodzici/Downloads/15_Licul%20(1).pdf pristupljeno 26.01.2018.
   
4. Ružićka i., Narodni zdravstveni list, Majka sestrinstva, http://www.zzjzpgz.hr/nzl/33/sestrinstvo.htm  pristupljeno 23.03.2018.
   
5. Fistrić, T., Bakin Batnožić, M. Položaj muškarca u sestrinstvu, Snaga sestrinstva, Glasnik medicinskih sestara i tehničara KB Dubrava, Zagreb. http://www.kbd.hr/fileadmin/Arhiva/Dokumenti/Sestrinstvo/snaga-sestrinstva-201703.pdf , pristupljeno 05.03.2018.

Spavanje je fiziološki, ritmički, periodični i privremeni prekid budnosti, kada je motorička aktivnost snižena, a stanje svijesti promijenjeno, pri čemu je opažanje vanjske situacije bitno smanjeno. Poremećaji spavanja velik su javnozdravstveni problem zbog sve veće učestalosti tih poremećaja, njihova neprepoznavanja i neadekvatnog liječenja.

Osobe koje rade izvan uobičajenog radnog vremena (8.00 - 16.00) osobito kada je u pitanju učestali noćni rad, nemaju normalan ritam spavanja i buđenja što dovodi do raznih poremećaja spavanja. 

Shift Work Sleep Disorder (SWSD) definira se kao poremećaj spavanja koji se javlja u osoba koje rade noću. Očituje se nizom poremećaja spavanja, od problema usnivanja, nemogućnosti spavanja, učestalog buđenja tijekom spavanja... Mogu biti prisutni i problemi koncentracije, glavobolja, umor te nedostatak energije. Smatra se da u SAD-u oko 30 % osoba koje rade noću imaju ovaj poremećaj. 

Medicinske sestre, osobito one koje rade noću, profesija su koja je izložena Shift Work Sleep Disorder. 

Posljedice poremećaja mogu dovesti do:

• pogrešaka u radu osobito pogrešaka u primjeni lijekova, 
  
• promjenama raspoloženja, 
  
• problemima u društvenom funkcioniranju, 
  
• zdravstvenih problema (osobito gastrointestinalnih, kardiovaskularnih, metaboličkih)
  
• te problema s ovisnostima (kava, alkohol, droge).  
  

Savjeti koji mogu pomoći odnose se na izbjegavanje rada više noćnih smjena zaredom, izbjegavanje rotacija smjena kada se radi 8 sati, ograničavanje unosa kofeina, osobito pod kraj smjene, osvjetljavanje radnog mjesta noću jer to potiče mozak na održavanje budnosti, zamračivanje sobe kada idemo spavati, isključivanje telefona za vrijeme spavanja te održavanje koliko je moguće redovnog rasporeda budnosti i spavanja.

Članak uredila: Kornelija Erdelja

Mobilni telefoni su prijenosni električni uređaji koji nam služe za komunikaciju. S obzirom na njihovu dostupnost i mogućnosti koje nude, danas je život bez mobilnih uređaja većini ljudi nezamisliv. Duga izloženost elektromagnetskom zračenju sa sobom nosi određene posljedice, a da li je zračenje mobitela štetno za zdravlje i u kojoj mjeri, još nije u potpunosti dokazano. 

Upotreba mobitela u bolnicama razlikuje se od zemlje do zemlje. U Francuskoj je zakonski zabranjena upotreba mobitela u bolnici, dok je u drugim zemljama Europe upotreba mobitela dozvoljena uz ograničenje korištenja u intenzivnim jedinicama i operacijskim salama. 

Nekoliko je čimbenika koji određuju rizik smetnji mobitela: 

• učestalost rada mobitela, 
  
• intenzitet signala,
  
• zaštita medicinske opreme. 
  

Mobiteli starije generacije utjecali su više na rad medicinske opreme, dok novije generacije mobitela koje koriste GSM stvaraju manje interferencija i ne utječu značajno na rad medicinskih uređaja. 

Bolesnicima bi prilikom prijema na bolnički odjel trebalo dati upute mogu li i na koji način koristiti mobitel. Neka istraživanja navode važnost mobitela u komunikaciji s članovima obitelji te se čak preporučuje korištenje mobitela za vrijeme boravka na odjelu. Svaki bolesnik bi prilikom korištenja mobitela trebao poštivati potrebu za mirom ostalih bolesnika te mobilni uređaj staviti na nečujno te prilikom razgovora paziti na ton glasa.

Zdravstveno osoblje, također, radi brže dostupnosti i komunikacije koristi mobilne uređaje. Provedena istraživanja govore o velikoj mogućnosti prijenosa infekcija upravo preko mobilnih uređaja. Kako radi potrebe dostupnosti medicinsko osoblje mora koristiti mobilne uređaje preporučljivo je da se isti svakodnevno dezinficiraju. 

Članak uredila: Kornelija Erdelja

Svatko tko ima kućnog ljubimca zna koliko se snažni osjećaji mogu razviti između čovjeka i kućnog ljubimca. Kada čovjek završi u bolnici, pati i ta osoba, i njegov kućni ljubimac. 

U Engleskoj, godine 1792. kvekeri su osnovali duševnu bolnicu “York Retreat” u kojoj je bolesnicima bilo dopušteno uređivanje prostora i držanje životinja. Koncem 18. stoljeća, slična je ustanova osnovana u Bethelu pokraj Bielefelda koja je bila namijenjena oboljelima od epilepsije. Sredinom 20. stoljeća, u jednoj bolnici u New Yorku, u sklopu terapije i liječenja ratnih veterana od ratnih trauma, podržavana je njihova skrb o životinjama poradi poboljšanja ukupnog psihičkog stanja.

Poznato je da životinje imaju terapijski efekt i zbog toga se koriste u mnogim zdravstvenim ustanovama u svijetu. Studije pokazuju da životinje povećavaju suradnju pacijenata u liječenju, smanjuju stres i dane hospitalizacije te poboljšavaju osjećaj blagostanja.

Psi su najčešće životinje koje se koriste kao oblik terapije u zdravstvenim ustanovama. Oni moraju biti posebno obučeni i pod nadzorom osposobljene osobe. Svaka životinja koja ulazi u zdravstvenu ustanovu mora biti cijepljenja i zdrava. Zdravstvena ustanova mora imati postupak u kojem opisuje koje životinje su odobrene za ulazak u ustanovu, na koji način i koje mjere moraju biti poduzete da se spriječe neželjene posljedice. Životinjama je zabranjeno ulaziti na odjele kao što su operativne sale ili intenzivne jedinice. Uvijek nam mora biti poznato je li pacijent alergičan na dlaku životinja kako bi izbjegli moguću alergijsku reakciju.

Sve veći broj ljudi koriste usluge "service dog". Takvi psi prolaze obuku nakon koje su osposobljeni pomagati osobama s invaliditetom. Većina nas srela je pse vodiče koje koriste osobe oštećena vida ili slijepi; ti psi imaju dozvolu ulaska u zdravstvenu ustanovu ili javni prijevoz sa svojim vlasnikom. 

Na našim prostorima nije uobičajeno da životinje budu posjetioci, štoviše zabranjeno je dovoditi životinje u zdravstvene ustanove. Smatra se da životinje prenose infekcije, izazivaju  alergije, donose vlagu i prljavštinu, nanose ozljede, no, rizici su minimalni kada  životinje prođu obuku, zdrave su i u pratnji obučene osobe.

Moj kućni ljubimac je maleni mješanac tibetanskog španijela i pekinezera - Zeus. Vrlo je miran i privržen. Obožava djecu kao i oni njega. Kada sam bila u bolnici, četiri dana nije jeo, pio je samo vodu, a kada bi se sa suprugom čula preko kamere i kada me njemu pokazao on je lizao mobitel i cvilio. On je  član našeg kućanstva. 

Članak uredila: Azra Hodžić

eZdravlje možemo definirati kao stručne i poslovne zdravstvene postupke i procese  koji su podržani elektroničkim informatičko-komunikacijskim uslugama. eZdravlje obuhvaća informatičke sustave u zdravstvenim ustanovama, uključujući razmjenu elektroničkim zdravstvenim zapisom, distribuciju zdravstvenih informacija, privatnih i javnih, medicinska istraživanja i internetske servise za korisnike sustava zdravstva.

U svijetu, ali i u Hrvatskoj intenzivno se radi na informatizaciji zdravstva, a kao glavni zahtjev postavlja se izgradnja integralnog zdravstvenog informacijskog sustava. Pritom treba uzeti u obzir da je informacijska tehnologija sve više dostupna i pacijentima pa je očekivano da će u skoroj budućnosti i pacijenti kroz osobni elektronički zdravstveni zapis sudjelovati u prikupljanju svojih zdravstvenih podataka.

eZdravlje omogućuje kvalitetnije, sigurnije, učinkovitije i ekonomičnije pružanje zdravstvene skrbi i upravljanje sustavom, te bolju komunikaciju svih dionika u zdravstvu, na dobrobit pacijenata, zdravstvenih djelatnika i cijelog društva.

U Nizozemskoj, Danskoj, Švedskoj, Austriji, SAD-u i drugim državama posebna je pažnja posvećena primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Liječnik opće prakse postaje Koordinator zdravstvene skrbi.  Povećava se sadržaj kliničkih postupaka na primarnoj razini što bitno smanjuje upućivanje prema sekundarnoj i naročito tercijarnoj razini. Multidisciplinarne kliničke smjernice i upravljanje kroničnim bolestima su postali standardni način rada. Ovakav općeprihvaćeni pristup zdravstvenoj skrbi, ne samo da je poduprt eZdravljem, nego bez njega nije moguć na učinkovit i djelotvoran način. 

Pri tome treba imati na umu da se o strategijama eZdravlja u tim zemljama brinu profesionalne  organizacije, koje su definirale strategije eZdravlja svojih zemalja. I Hrvatska ima strategiju eZdravlja – SPeZ koja je donesena 2014.g.

Hrvatsko eZdravlje je među vodećima u Europi – imamo nacionalni eRecept, eUputnicu, eNaručivanje, eListe čekanja, eNalaz, eOtpusno pismo i velik broj projekata u tijeku.

Članak priredila: Slađana Režić

Dermatitis povezan s inkontinencijom (eng. Incontinence Associated Dermatitis - IAD) definira se kao kožna upala do koje dolazi uslijed duljeg ili opetovanog izlaganja kože urinu ili stolici. Teško je reći koliko pacijenata ima ovaj problem jer se ne prikupljaju podaci niti je provedena pravilna edukacija osoblja kako bi znali prepoznati ovaj problem. Procjenjuje se da je prevalencija IAD 5,6% - 50%, dok je incidencija 3,4% - 25% .

Pacijenti s IAD-om osjetljiviji su na infekciju kože osobito gljivične infekcije. IAD se može pojaviti zajedno s dekubitom.

Mjesta pogođena IAD-om: 

• perineum, 
  
• stražnjica, 
  
• bedra, 
  
• donji dio leđa, 
  
• donji dio trbuha, 
  
• nabori kože, 
  
• perianalno područje. 
  

Kritični čimbenici za razvoj IAD: 

• inkontinencija stolice, 
  
• inkontinencije urina, 
  
• česte epizode inkontinencije, 
  
• nemogućnost obavljanja osobne higijene, 
  
• korištenje okluzivnih zaštitinih proizvoda, 
  
• loše stanje kože, 
  
• smanjena pokretljivost, 
  
• bol, 
  
• febrilitet, 
  
• lijekovi: antibiotici, imunosupresivi, 
• loš nutritivni status, 
• kronične bolesti.
  

U Hrvatskoj se malo govori o ovom problemu, nema dostupne literature i nema istraživanja na temu dermatitisa uzrokovanog inkontinencijom. 

Velik broj istraživanja na području IAD-a proveo je Dimitri Beeckman, Professor of Skin Integrity and Clinical Nursing s Ghent University, University Centre for Nursing and Midwifery, Belgium. Navedeni autor dao je inicijativu za izradu alata GLOBIAD koji je dostupan i na hrvatskom jeziku. Ovaj alat rezultat je dvogodišnjeg projekta na kojem su surađivala 22 međunarodna stručnjaka i 823 zdravstvena djelatnika iz 30 zemalja. GLOBIAD određuje težinu IAD-a na temelju vizualnog pregleda područja zahvaćene kože. Cilj mu je stvaranje međunarodno prihvaćenog opisa težine IAD-a te standardizacija dokumentiranja ovog stanja u kliničkoj praksi i istraživanju.

Članak uredila: Slađana Režić

Alergija na lateks je reakcija na određene proteine koji se ​​nalaze u prirodnom gumenom lateksu. Prirodni lateks proizvodi se iz tekućine koja je nalik mlijeku, a nalazimo ju u kaučukovcu. Ako imate alergiju na lateks, vaše tijelo zamjenjuje lateks za štetne tvari.

Ako ste alergični na lateks, vjerojatno ćete reagirati nakon kontakta s gumenim rukavicama od lateksa ili udisanjem lebdećih čestica lateksa, nakon što skinete rukavice. Znakovi i simptomi mogu varirati od blagih do teških, ovisno o stupnju vaše osjetljivosti te od količine alergena kojoj ste izloženi. Blagi simptomi uključuju svrab, crvenilo kože, osip, dok jače izraženi simptomi uključuju kihanje, curenje nosa, svrbež, suzne oči, grebanje u grlu, otežano disanje i kašalj. Najozbiljnija alergijska reakcija na lateks je anafilaktička reakcija.

Kod alergije na lateks, imunološki sustav prepoznaje lateks kao štetnu tvar. Vaš imunološki sustav aktivira određene stanice koje stvaraju imunoglobulin E (IgE) radi borbe protiv komponenata lateksa (alergen). Sljedeći put kada dođete u kontakt s lateksom, IgE antitijela detektiraju prisutnost i signaliziraju vašem imunološkom sustavu da ispuste histamine i druge kemijske spojeve u vaš krvotok. Što ste više izloženi, imate više šanse da će vaš imunološki sustav reagirati na lateks.

Ako radite u zdravstvu, vaše šanse za razvoj alergije su veće. Znakovi i simptomi alergije na lateks mogu biti slični profesionalnoj astmi. Proizvodi od lateksa se često mogu naći u zdravstvenim ustanovama. Medicinski proizvodi koji mogu sadržavati lateks uključuju gumene rukavice, manžetu za krvni tlak, stetoskop, intravenoznu cijev, šprice, respiratore, jastučiće na elektrodama, kirurške maske i drugo. Zbog problema s alergijom na lateks, mnoge zdravstvene ustanove koriste rukavice bez lateksa. 

Iako su dostupni lijekovi koji smanjuju simptome alergije na lateks, ne postoji lijek za alergiju na lateks. Liječenje se temelji na prevenciji. Jedini način da se spriječi alergijska reakcija je izbjegavanje proizvoda koji sadrže lateks.

Za manje teške alergije, liječnik vam može propisati antihistaminike, koje možete uzeti nakon izlaganja alergenu kako bi kontrolirali vaše reakcije i pomogli se osloboditi neudobnosti. Kreme vas također mogu pomoći kod reakcija na koži uzrokovanih alergijom na lateks.

12. svibnja svake godine sestrinska zajednica diljem svijeta slavi kao svoj dan, ''Međunarodni dan sestrinstva'', u spomen na rođenje Florence Nightingale, začetnice sestrinstva kao profesije koja je postavila temelje modernog sestrinstva. Svijet sestrinstva danas označava kontinuirani put prema naprijed; empatija kao srž i konstanta sestrinske profesije, cjeloživotna edukacija i usavršavanje te profesionalnost temeljne su odrednice kojemu sestrinstvo današnjice teži i u kojem smjeru se razvija.

Međunarodni dan sestrinstva 2017. godine obilježio se u organizaciji Hrvatskog nacionalnog saveza sestrinstva kroz suradnju sa Zdravstvenim veleučilištem, Hrvatskom komorom medicinskih sestara, Hrvatskom udrugom medicinskih sestara, Hrvatskom udrugom kardioloških medicinskih sestara, Hrvatskim sestrinskim društvom hitne medicine, Udrugom medicinskih sestara i tehničara neurokirurgije Hrvatske te Društvom medicinskih sestara/tehničara digestivne kirurgije. Ovogodišnji slogan ''SESTRINSKI GLAS ZA ZDRAV ŽIVOT'' ukazuje na važnost i utjecaj medicinskih sestara i tehničara u svim segmentima postizanja kvalitetnog života pojedinca i zajednice. 

Međunarodno vijeće medicinskih sestara ove godine povodom Međunarodnog dana sestrinstva prikazuje ulogu i utjecaj medicinskih sestara u postizanju ciljeva održivog razvoja (SDGs). Ciljevi održivog razvoja (UN, 2015.) predstavljaju svojevrsni nastavak ''Millenium Development Goals'' (MDGs). Osnovni cilj je smanjiti razlike među nacijama jer su zdravstvena (ne)jednakost i socijalne odrednice zdravlja prepoznate kao kritične komponente te je prepoznat njihov utjecaj na zdravlje pojedinca. Medicinske sestre kao primarni davatelji zdravstvenih usluga imaju ključnu ulogu u ostvarivanju ciljeva održivog razvoja te utjecaj na socijalne odrednice zdravlja¹ (SDH). Ciljevi održivog razvoja obuhvaćaju 17 područja čime je pokriven široki spektar moguće i već prisutne problematike svjetske populacije.

Poveznica između medicinskih sestara i ciljeva održivog razvoja leži u činjenici da medicinske sestre brinu o pojedincu i populaciji što je zapravo temeljna postavka sestrinske profesije, što oni predstavljaju priliku da primijenimo svoje znanje u svrhu stvaranja zdravijeg i boljeg okruženja, što pokazuju da je napredak moguć (produženi životni vijek, smanjena smrtnost djece, poboljšanje kvalitete obrazovanja, smanjenje ekstremnog siromaštva...) te što su povezani s cjelokupnom populacijom (više informacija na: http://www.icnvoicetolead.com).

Hvala Vam, hvala što svojom nesebičnom ljubavlju, radom i žrtvom  svakodnevno podižete kvalitetu života pojedinca i zajednice na jednu novu razinu te njihov život činite boljim i ljepšim. Hvala Vam što crtate osmjehe na licima ljudi. Nastavimo svi zajedno prema naprijed, ujedinjeni u ''GLAS ZA ZDRAV ŽIVOT'' te budimo promjena koju želimo vidjeti u svijetu. I na kraju, nemojte zaboraviti: ''Možda će zaboraviti vaše ime, ali nikada kako ste im pomogli.''.

¹UVJETI U KOJIMA SU LJUDI ROĐENI, RASTU, ŽIVE, RADE I STARE

(siromaštvo, ekonomska (ne)jednakost, socijalni status, stres, edukacija i njega u ranoj dobi, socijalna isključenost, zaposlenost i poslovna sigurnost, socijalna podrška, adekvatna prehrana)