Novosti

Novosti o događanjima u komori

Poremećaji spavanja medicinskih sestara
Slika Glavni Urednik
1


Spavanje je fiziološki, ritmički, periodični i privremeni prekid budnosti, kada je motorička aktivnost snižena, a stanje svijesti promijenjeno, pri čemu je opažanje vanjske situacije bitno smanjeno. Poremećaji spavanja velik su javnozdravstveni problem zbog sve veće učestalosti tih poremećaja, njihova neprepoznavanja i neadekvatnog liječenja.

Osobe koje rade izvan uobičajenog radnog vremena (8.00 - 16.00) osobito kada je u pitanju učestali noćni rad, nemaju normalan ritam spavanja i buđenja što dovodi do raznih poremećaja spavanja. 

Shift Work Sleep Disorder (SWSD) definira se kao poremećaj spavanja koji se javlja u osoba koje rade noću. Očituje se nizom poremećaja spavanja, od problema usnivanja, nemogućnosti spavanja, učestalog buđenja tijekom spavanja... Mogu biti prisutni i problemi koncentracije, glavobolja, umor te nedostatak energije. Smatra se da u SAD-u oko 30 % osoba koje rade noću imaju ovaj poremećaj. 

Medicinske sestre, osobito one koje rade noću, profesija su koja je izložena Shift Work Sleep Disorder. 

Posljedice poremećaja mogu dovesti do:

  • pogrešaka u radu osobito pogrešaka u primjeni lijekova, 
  • promjenama raspoloženja, 
  • problemima u društvenom funkcioniranju, 
  • zdravstvenih problema (osobito gastrointestinalnih, kardiovaskularnih, metaboličkih)
  • te problema s ovisnostima (kava, alkohol, droge).  

Savjeti koji mogu pomoći odnose se na izbjegavanje rada više noćnih smjena zaredom, izbjegavanje rotacija smjena kada se radi 8 sati, ograničavanje unosa kofeina, osobito pod kraj smjene, osvjetljavanje radnog mjesta noću jer to potiče mozak na održavanje budnosti, zamračivanje sobe kada idemo spavati, isključivanje telefona za vrijeme spavanja te održavanje koliko je moguće redovnog rasporeda budnosti i spavanja.


Članak uredila: Kornelija Erdelja


Muškarci u sestrinstvu
Slika Glavni Urednik
1


Sestrinstvo se smatra ženskom profesijom tako da su muškarci koji rade u sestrinstvu izloženi raznim stereotipovima. Muškarce u skrbi možemo pratiti kroz redovničke pokrete, koji su skrbili o bolesnima, ranjenima i umirućima. 

Prva škola za njegovatelje gdje se podučavalo skrbi i njezi osnovana je 250. godine pr. Kr. u Indiji, a mogli su je pohađati samo muškarci jer se smatralo da su oni “dovoljno čisti” za ovo zanimanje (1). Indijski mudrac Charaka u svojem djelu “Charaka Samhita” govori o tradicionalnoj indijskoj medicini, i piše kako bi ovi muškarci trebali biti: “dobrog ponašanja, da se odlikuju čistoćom, posjeduju oštroumnost i vještine, prožeti dobrotom, vješti u svakoj usluzi koja bi pacijentu mogla biti potreba, trebaju znati kuhati hranu, biti vješti u kupanju i pranju pacijenata, trljanju i masiranju udova, podizanju i pomaganju pri ustajanju i šetnji, vješti u pravljenju i čišćenju kreveta, pripremi pacijenta, strpljivi s bolesnima te nikada ne željeti učini ono što im može biti naređeno“ (2).

Petsto godina kasnije muškarci imaju dominantu ulogu u Bizantskom carstvu, gdje postoji organizirana služba njegovatelja u sklopu hospicija. U trećem stoljeću u Aleksandriji se za vrijeme velike kuge javljaju parabolani, članovi kršćanskog bratstva koji su se volonterski brinuli za bolesne i ozlijeđene te pokapali mrtve (3).

Krimski rat (1853.-1856.) proslavio je Florence Nightingale i dao joj satisfakciju za sve njene dotadašnje studijske napore. U praksi se iskazala vrijednost njenih novih shvaćanja o organizaciji njege bolesnika i ranjenika, kao i uređenju bolničke i sanitetske službe. Do Krimskoga rata, u engleskoj su vojsci za njegu ranjenih i bolesnih vojnika brinuli samo muškarci vojnici. U početku Krimskoga rata došlo je do izuzetno teškog stanja u britanskim vojnim lazaretima, smrtnost je bila veća od 50 %. Tada je Florence Nightingale imenovana upraviteljicom ženske pomoćne službe s njenih 38 sestara. Svojim organizacijskim sposobnostima, svojim prethodno stečenim znanjem i iskustvom, odlučnošću i radom, ona je uspjela poboljšati zdravstvene prilike u vojsci da je smrtnost pala na oko 2 % (4).

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo iz 2015. godine o broju zaposlenih djelatnika u zdravstvu, medicinskih sestara i tehničara ukupno je bilo 31 477. Udio medicinskih tehničara je iznosio 3293, prema razini obrazovanja visoko obrazovanje ima 25, prvostupnika  482, a medicinskih tehničara sa srednjim obrazovanjem 2786 (5). To sačinjava 10,5 % ukupnog broja osoba koje rade u sestrinstvu.

Za razliku od anglosaksonskog govornog područja, gdje se za muškog zaposlenika u sestrinstvu kaže muška medicinska sestra (male nurse), u hrvatskom jeziku koristi se naziv medicinski tehničar, naziv kojim se izbjegava oksimoronski problem kao u engleskom jeziku. No ovaj se naziv još uvijek nije ustalio unutar društva, te se pacijenti medicinskim tehničarima nerijetko obraćaju s “brate”, “bolničaru”, pa čak i “doktore”

Naziv same profesije, sestrinstvo, rodno je vrlo određujući, pa tako medicinski tehničari pohađaju studij sestrinstva, slušaju kolegije iz sestrinstva, članovi su sestrinskih strukovnih organizacija… (3).

Danas imamo sve veći broj muškaraca koji se odlučuju izabrati sestrinstvo kao svoju profesiju. Vjerujem da će ih u budućnosti biti i više jer sestrinstvo pruža mogućnosti i izazove koji više nisu orijentirani samo na spolno određenje.


Članak uredila: Azra Hodžić


LITERATURA

  1. Anić, V. (1998.), Rječnik hrvatskoga jezika, Novi liber, Zagreb
  2. Barada, V., Jelavić, Ž. (ur.) (2004.), Uostalom diskriminaciju treba dokinuti. Priručnik za analizu rodnih stereotipa, Centar za ženske studije, Zagreb
  3. Licul, R. (2014), Sestrinstvo- ženska profesija?, JAHR,  Vol. 5  ,No. 9 , file:///C:/Users/Hodzici/Downloads/15_Licul%20(1).pdf pristupljeno 26.01.2018.
  4. Ružićka i., Narodni zdravstveni list, Majka sestrinstva, http://www.zzjzpgz.hr/nzl/33/sestrinstvo.htm  pristupljeno 23.03.2018.
  5. Fistrić, T., Bakin Batnožić, M. Položaj muškarca u sestrinstvu, Snaga sestrinstva, Glasnik medicinskih sestara i tehničara KB Dubrava, Zagreb. http://www.kbd.hr/fileadmin/Arhiva/Dokumenti/Sestrinstvo/snaga-sestrinstva-201703.pdf , pristupljeno 05.03.2018.


Najčešće postavljana pitanja (FAQ)
Slika Glavni Urednik
35

Položila/o sam modul, zašto mi nisu upisani bodovi?

Korisnička podrška edu.hkms.hr šalje Hrvatskoj komori medicinskih sestara na dvotjednoj razini popis korisnika koji su položili module te nastavno tome Hrvatska komora medicinskih sestara upisuje bodove korisnicima s datumom kada su završili tečaj.


Koliko bodova mogu steći putem e-učenja?

Sukladno važećem Pravilniku o sadržaju, rokovima i postupku stručnog usavršavanja i provjeri stručnosti  medicinskih sestara. U ovom trenutku odredbe spomenutog Pravilnika propisuju slijedeće.

Načini trajnog usavršavanja putem e-learninga su online tečajevi i online stručni skupovi. 

Online tečaj

Za domaći online tečaj predavač – 10 bodova, polaznik – 7 bodova, za međunarodni tečaj predavač – 13 bodova, polaznik – 10 bodova.

Online tečajevi podrazumijevaju učenje uz pomoć računala i Interneta u minimalnom trajanju od 60 minuta. Nakon pristupanja edukacijskim materijalima polaznik online tečaja mora zadovoljiti provjeru znanja s najmanje 30 pitanja od kojih mora uspješno riješiti 75% kako bi ostvarila pravo na priznavanje vrednovanja. 

Online stručni skupovi vrednuju se sukladno bodovnim kriterijima za vrednovanje stručnih skupova. 

Povjerenstvo za stručna pitanja i trajno usavršavanje zasebno razmatra svaki oblik trajnog usavršavanja na daljinu putem interneta pojedinačno“


Položila/o sam modul, no nisam dobila/o e-mail potvrdnicu o završetku modula.

Nakon završetka modula, edukacijska platforma edu.hkms.hr automatski šalje e-mail potvrdnicu o završenom modulu. Kako je potvrdnica automatski e-mail postoji mogućnost da završi u nekom drugom pretincu e-pošte ili pretincu "Neželjena pošta (Spam)".


Položila/o sam završni test, no nisam dobila/o e-mail potvrdnicu o završetku modula.

Kako bi završili modul potrebno je proći sve edukacijske cjeline unutar pojedinog modula te položiti završni test. Ukoliko ste položili završni test, a niste prošli sve edukacijske cjeline, bodovi Vam neće biti upisani sve dok ne prođete sve edukacijske cjeline unutar modula.


Registrirala/o sam se na edukacijsku platformu edu.hkms.hr, no nisam dobila/o e-mail za potvrdu registracije.

Nakon registracije, edukacijska platforma automatski šalje e-mail za potvrdu registracije. Kako je potvrda registracije automatski e-mail postoji mogućnost da e-mail završi u nekom drugom pretincu e-pošte ili pretincu "Neželjena pošta (Spam)". Ukoliko se e-mail za potvrdu registracije ne nalazi ni u jednom pretincu e-pošte molimo obratite nam se na podrska@hkms.hr ili besplatni telefon 0800 9666.


Što ako zaboravim lozinku ili korisničko ime?

U slučaju da zaboravite svoju lozinku ispod gumba „Prijava“ kliknite na „Zaboravili ste svoje korisničko ime ili lozinku?“ i slijedite upute.


Mobiteli u bolnici
Slika Glavni Urednik
6


Mobilni telefoni su prijenosni električni uređaji koji nam služe za komunikaciju. S obzirom na njihovu dostupnost i mogućnosti koje nude, danas je život bez mobilnih uređaja većini ljudi nezamisliv. Duga izloženost elektromagnetskom zračenju sa sobom nosi određene posljedice, a da li je zračenje mobitela štetno za zdravlje i u kojoj mjeri, još nije u potpunosti dokazano. 

Upotreba mobitela u bolnicama razlikuje se od zemlje do zemlje. U Francuskoj je zakonski zabranjena upotreba mobitela u bolnici, dok je u drugim zemljama Europe upotreba mobitela dozvoljena uz ograničenje korištenja u intenzivnim jedinicama i operacijskim salama. 

Nekoliko je čimbenika koji određuju rizik smetnji mobitela: 

  • učestalost rada mobitela, 
  • intenzitet signala,
  • zaštita medicinske opreme. 

Mobiteli starije generacije utjecali su više na rad medicinske opreme, dok novije generacije mobitela koje koriste GSM stvaraju manje interferencija i ne utječu značajno na rad medicinskih uređaja. 

Bolesnicima bi prilikom prijema na bolnički odjel trebalo dati upute mogu li i na koji način koristiti mobitel. Neka istraživanja navode važnost mobitela u komunikaciji s članovima obitelji te se čak preporučuje korištenje mobitela za vrijeme boravka na odjelu. Svaki bolesnik bi prilikom korištenja mobitela trebao poštivati potrebu za mirom ostalih bolesnika te mobilni uređaj staviti na nečujno te prilikom razgovora paziti na ton glasa.

Zdravstveno osoblje, također, radi brže dostupnosti i komunikacije koristi mobilne uređaje. Provedena istraživanja govore o velikoj mogućnosti prijenosa infekcija upravo preko mobilnih uređaja. Kako radi potrebe dostupnosti medicinsko osoblje mora koristiti mobilne uređaje preporučljivo je da se isti svakodnevno dezinficiraju. 


Članak uredila: Kornelija Erdelja


Informacija za autore e-tečaja
Slika Glavni Urednik
0


Poštovane kolegice, poštovani kolege,


hvala vam što iskazujete interes za online portal Hrvatske komore medicinskih sestara.
Vjerujemo da ćete ovdje pronaći tečajeve koji će proširiti vaše znanje kao i tečajeve koji će obnoviti znanja koja imate. 


Sve koji žele sudjelovati u kreiranju online tečajeva, molimo da pošalju upit voditeljima portala:

  • Adriano Friganović: e-mail: adriano@hdmsarist.hr 
  • Slađana Režić: e-mail: srezic@kbc-zagreb.hr


Veselimo se suradnji.

Adriano i Slađana


Životinje posjetitelji
Slika Glavni Urednik
3


Svatko tko ima kućnog ljubimca zna koliko se snažni osjećaji mogu razviti između čovjeka i kućnog ljubimca. Kada čovjek završi u bolnici, pati i ta osoba, i njegov kućni ljubimac. 

U Engleskoj, godine 1792. kvekeri su osnovali duševnu bolnicu “York Retreat” u kojoj je bolesnicima bilo dopušteno uređivanje prostora i držanje životinja. Koncem 18. stoljeća, slična je ustanova osnovana u Bethelu pokraj Bielefelda koja je bila namijenjena oboljelima od epilepsije. Sredinom 20. stoljeća, u jednoj bolnici u New Yorku, u sklopu terapije i liječenja ratnih veterana od ratnih trauma, podržavana je njihova skrb o životinjama poradi poboljšanja ukupnog psihičkog stanja.

Poznato je da životinje imaju terapijski efekt i zbog toga se koriste u mnogim zdravstvenim ustanovama u svijetu. Studije pokazuju da životinje povećavaju suradnju pacijenata u liječenju, smanjuju stres i dane hospitalizacije te poboljšavaju osjećaj blagostanja.

Psi su najčešće životinje koje se koriste kao oblik terapije u zdravstvenim ustanovama. Oni moraju biti posebno obučeni i pod nadzorom osposobljene osobe. Svaka životinja koja ulazi u zdravstvenu ustanovu mora biti cijepljenja i zdrava. Zdravstvena ustanova mora imati postupak u kojem opisuje koje životinje su odobrene za ulazak u ustanovu, na koji način i koje mjere moraju biti poduzete da se spriječe neželjene posljedice. Životinjama je zabranjeno ulaziti na odjele kao što su operativne sale ili intenzivne jedinice. Uvijek nam mora biti poznato je li pacijent alergičan na dlaku životinja kako bi izbjegli moguću alergijsku reakciju.

Sve veći broj ljudi koriste usluge "service dog". Takvi psi prolaze obuku nakon koje su osposobljeni pomagati osobama s invaliditetom. Većina nas srela je pse vodiče koje koriste osobe oštećena vida ili slijepi; ti psi imaju dozvolu ulaska u zdravstvenu ustanovu ili javni prijevoz sa svojim vlasnikom. 

Na našim prostorima nije uobičajeno da životinje budu posjetioci, štoviše zabranjeno je dovoditi životinje u zdravstvene ustanove. Smatra se da životinje prenose infekcije, izazivaju  alergije, donose vlagu i prljavštinu, nanose ozljede, no, rizici su minimalni kada  životinje prođu obuku, zdrave su i u pratnji obučene osobe.

Moj kućni ljubimac je maleni mješanac tibetanskog španijela i pekinezera - Zeus. Vrlo je miran i privržen. Obožava djecu kao i oni njega. Kada sam bila u bolnici, četiri dana nije jeo, pio je samo vodu, a kada bi se sa suprugom čula preko kamere i kada me njemu pokazao on je lizao mobitel i cvilio. On je  član našeg kućanstva. 


Članak uredila: Azra Hodžić


Što je e-zdravlje?
Slika Glavni Urednik
1



eZdravlje možemo definirati kao stručne i poslovne zdravstvene postupke i procese  koji su podržani elektroničkim informatičko-komunikacijskim uslugama. eZdravlje obuhvaća informatičke sustave u zdravstvenim ustanovama, uključujući razmjenu elektroničkim zdravstvenim zapisom, distribuciju zdravstvenih informacija, privatnih i javnih, medicinska istraživanja i internetske servise za korisnike sustava zdravstva.

Informatizacija zdravstva je projekt koji traje jer stalno dolaze nove potrebe, nove tehnologije, nove ideje i nove mogućnosti. Pokazalo se da su zdravstvo i informatička tehnologija danas postali nerazdvojni.

U svijetu, ali i u Hrvatskoj intenzivno se radi na informatizaciji zdravstva, a kao glavni zahtjev postavlja se izgradnja integralnog zdravstvenog informacijskog sustava. Pritom treba uzeti u obzir da je informacijska tehnologija sve više dostupna i pacijentima pa je očekivano da će u skoroj budućnosti i pacijenti kroz osobni elektronički zdravstveni zapis sudjelovati u prikupljanju svojih zdravstvenih podataka.

eZdravlje omogućuje kvalitetnije, sigurnije, učinkovitije i ekonomičnije pružanje zdravstvene skrbi i upravljanje sustavom, te bolju komunikaciju svih dionika u zdravstvu, na dobrobit pacijenata, zdravstvenih djelatnika i cijelog društva.

U Nizozemskoj, Danskoj, Švedskoj, Austriji, SAD-u i drugim državama posebna je pažnja posvećena primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Liječnik opće prakse postaje Koordinator zdravstvene skrbi.  Povećava se sadržaj kliničkih postupaka na primarnoj razini što bitno smanjuje upućivanje prema sekundarnoj i naročito tercijarnoj razini. Multidisciplinarne kliničke smjernice i upravljanje kroničnim bolestima su postali standardni način rada. Ovakav općeprihvaćeni pristup zdravstvenoj skrbi, ne samo da je poduprt eZdravljem, nego bez njega nije moguć na učinkovit i djelotvoran način. 

Pri tome treba imati na umu da se o strategijama eZdravlja u tim zemljama brinu profesionalne  organizacije, koje su definirale strategije eZdravlja svojih zemalja. I Hrvatska ima strategiju eZdravlja – SPeZ koja je donesena 2014.g.

Hrvatsko eZdravlje je među vodećima u Europi – imamo nacionalni eRecept, eUputnicu, eNaručivanje, eListe čekanja, eNalaz, eOtpusno pismo i velik broj projekata u tijeku.


Članak priredila: Slađana Režić


Dermatitis uzrokovan inkontinencijom - IAD
Slika Glavni Urednik
0

IAD


Dermatitis povezan s inkontinencijom (eng. Incontinence Associated Dermatitis - IAD) definira se kao kožna upala do koje dolazi uslijed duljeg ili opetovanog izlaganja kože urinu ili stolici. Teško je reći koliko pacijenata ima ovaj problem jer se ne prikupljaju podaci niti je provedena pravilna edukacija osoblja kako bi znali prepoznati ovaj problem. Procjenjuje se da je prevalencija IAD 5,6% - 50%, dok je incidencija 3,4% - 25% .

Pacijenti s IAD-om osjetljiviji su na infekciju kože osobito gljivične infekcije. IAD se može pojaviti zajedno s dekubitom.

Mjesta pogođena IAD-om: 

  • perineum, 
  • stražnjica, 
  • bedra, 
  • donji dio leđa, 
  • donji dio trbuha, 
  • nabori kože, 
  • perianalno područje. 

Kritični čimbenici za razvoj IAD: 

  • inkontinencija stolice, 
  • inkontinencije urina, 
  • česte epizode inkontinencije, 
  • nemogućnost obavljanja osobne higijene, 
  • korištenje okluzivnih zaštitinih proizvoda, 
  • loše stanje kože, 
  • smanjena pokretljivost, 
  • bol, 
  • febrilitet, 
  • lijekovi: antibiotici, imunosupresivi, 
  • loš nutritivni status, 
  • kronične bolesti.

U Hrvatskoj se malo govori o ovom problemu, nema dostupne literature i nema istraživanja na temu dermatitisa uzrokovanog inkontinencijom. 

Velik broj istraživanja na području IAD-a proveo je Dimitri Beeckman, Professor of Skin Integrity and Clinical Nursing s Ghent University, University Centre for Nursing and Midwifery, Belgium. Navedeni autor dao je inicijativu za izradu alata GLOBIAD koji je dostupan i na hrvatskom jeziku. Ovaj alat rezultat je dvogodišnjeg projekta na kojem su surađivala 22 međunarodna stručnjaka i 823 zdravstvena djelatnika iz 30 zemalja. GLOBIAD određuje težinu IAD-a na temelju vizualnog pregleda područja zahvaćene kože. Cilj mu je stvaranje međunarodno prihvaćenog opisa težine IAD-a te standardizacija dokumentiranja ovog stanja u kliničkoj praksi i istraživanju.


Članak uredila: Slađana Režić


Alergija na lateks
Slika Glavni Urednik
2



Alergija na lateks je reakcija na određene proteine koji se ​​nalaze u prirodnom gumenom lateksu. Prirodni lateks proizvodi se iz tekućine koja je nalik mlijeku, a nalazimo ju u kaučukovcu. Ako imate alergiju na lateks, vaše tijelo zamjenjuje lateks za štetne tvari.

Ako ste alergični na lateks, vjerojatno ćete reagirati nakon kontakta s gumenim rukavicama od lateksa ili udisanjem lebdećih čestica lateksa, nakon što skinete rukavice. Znakovi i simptomi mogu varirati od blagih do teških, ovisno o stupnju vaše osjetljivosti te od količine alergena kojoj ste izloženi. Blagi simptomi uključuju svrab, crvenilo kože, osip, dok jače izraženi simptomi uključuju kihanje, curenje nosa, svrbež, suzne oči, grebanje u grlu, otežano disanje i kašalj. Najozbiljnija alergijska reakcija na lateks je anafilaktička reakcija.

Kod alergije na lateks, imunološki sustav prepoznaje lateks kao štetnu tvar. Vaš imunološki sustav aktivira određene stanice koje stvaraju imunoglobulin E (IgE) radi borbe protiv komponenata lateksa (alergen). Sljedeći put kada dođete u kontakt s lateksom, IgE antitijela detektiraju prisutnost i signaliziraju vašem imunološkom sustavu da ispuste histamine i druge kemijske spojeve u vaš krvotok. Što ste više izloženi, imate više šanse da će vaš imunološki sustav reagirati na lateks.

Ako radite u zdravstvu, vaše šanse za razvoj alergije su veće. Znakovi i simptomi alergije na lateks mogu biti slični profesionalnoj astmi. Proizvodi od lateksa se često mogu naći u zdravstvenim ustanovama. Medicinski proizvodi koji mogu sadržavati lateks uključuju gumene rukavice, manžetu za krvni tlak, stetoskop, intravenoznu cijev, šprice, respiratore, jastučiće na elektrodama, kirurške maske i drugo. Zbog problema s alergijom na lateks, mnoge zdravstvene ustanove koriste rukavice bez lateksa. 

Iako su dostupni lijekovi koji smanjuju simptome alergije na lateks, ne postoji lijek za alergiju na lateks. Liječenje se temelji na prevenciji. Jedini način da se spriječi alergijska reakcija je izbjegavanje proizvoda koji sadrže lateks.

Za manje teške alergije, liječnik vam može propisati antihistaminike, koje možete uzeti nakon izlaganja alergenu kako bi kontrolirali vaše reakcije i pomogli se osloboditi neudobnosti. Kreme vas također mogu pomoći kod reakcija na koži uzrokovanih alergijom na lateks.


Članak pripremila: Ana Podnar


Međunarodni dan sestrinstva
Slika Glavni Urednik
0

"Sestrinski glas za zdrav život"

Sandro Vidmanić, Adriano Friganović


12. svibnja svake godine sestrinska zajednica diljem svijeta slavi kao svoj dan, ''Međunarodni dan sestrinstva'', u spomen na rođenje Florence Nightingale, začetnice sestrinstva kao profesije koja je postavila temelje modernog sestrinstva. Svijet sestrinstva danas označava kontinuirani put prema naprijed; empatija kao srž i konstanta sestrinske profesije, cjeloživotna edukacija i usavršavanje te profesionalnost temeljne su odrednice kojemu sestrinstvo današnjice teži i u kojem smjeru se razvija.

Međunarodni dan sestrinstva 2017. godine obilježio se u organizaciji Hrvatskog nacionalnog saveza sestrinstva kroz suradnju sa Zdravstvenim veleučilištem, Hrvatskom komorom medicinskih sestara, Hrvatskom udrugom medicinskih sestara, Hrvatskom udrugom kardioloških medicinskih sestara, Hrvatskim sestrinskim društvom hitne medicine, Udrugom medicinskih sestara i tehničara neurokirurgije Hrvatske te Društvom medicinskih sestara/tehničara digestivne kirurgije. Ovogodišnji slogan ''SESTRINSKI GLAS ZA ZDRAV ŽIVOT'' ukazuje na važnost i utjecaj medicinskih sestara i tehničara u svim segmentima postizanja kvalitetnog života pojedinca i zajednice. 

Međunarodno vijeće medicinskih sestara ove godine povodom Međunarodnog dana sestrinstva prikazuje ulogu i utjecaj medicinskih sestara u postizanju ciljeva održivog razvoja (SDGs). Ciljevi održivog razvoja (UN, 2015.) predstavljaju svojevrsni nastavak ''Millenium Development Goals'' (MDGs). Osnovni cilj je smanjiti razlike među nacijama jer su zdravstvena (ne)jednakost i socijalne odrednice zdravlja prepoznate kao kritične komponente te je prepoznat njihov utjecaj na zdravlje pojedinca. Medicinske sestre kao primarni davatelji zdravstvenih usluga imaju ključnu ulogu u ostvarivanju ciljeva održivog razvoja te utjecaj na socijalne odrednice zdravlja1 (SDH). Ciljevi održivog razvoja obuhvaćaju 17 područja čime je pokriven široki spektar moguće i već prisutne problematike svjetske populacije.




Poveznica između medicinskih sestara i ciljeva održivog razvoja leži u činjenici da medicinske sestre brinu o pojedincu i populaciji što je zapravo temeljna postavka sestrinske profesije, što oni predstavljaju priliku da primijenimo svoje znanje u svrhu stvaranja zdravijeg i boljeg okruženja, što pokazuju da je napredak moguć (produženi životni vijek, smanjena smrtnost djece, poboljšanje kvalitete obrazovanja, smanjenje ekstremnog siromaštva...) te što su povezani s cjelokupnom populacijom (više informacija na: http://www.icnvoicetolead.com).

Hvala Vam, hvala što svojom nesebičnom ljubavlju, radom i žrtvom  svakodnevno podižete kvalitetu života pojedinca i zajednice na jednu novu razinu te njihov život činite boljim i ljepšim. Hvala Vam što crtate osmjehe na licima ljudi. Nastavimo svi zajedno prema naprijed, ujedinjeni u ''GLAS ZA ZDRAV ŽIVOT'' te budimo promjena koju želimo vidjeti u svijetu. I na kraju, nemojte zaboraviti: ''Možda će zaboraviti vaše ime, ali nikada kako ste im pomogli.''.



_________________________________

1UVJETI U KOJIMA SU LJUDI ROĐENI, RASTU, ŽIVE, RADE I STARE

(siromaštvo, ekonomska (ne)jednakost, socijalni status, stres, edukacija i njega u ranoj dobi, socijalna isključenost, zaposlenost i poslovna sigurnost, socijalna podrška, adekvatna prehrana)


Florence Nightingale - „Dama sa svjetiljkom“
Slika Glavni Urednik
0

180px-Florence_Nightingale


Florence Nightingale se rodila 12. svibnja 1820.g. u Firenci, u imućnoj engleskoj obitelji koja je u to vrijeme boravila u Italiji na putovanju. Ime Florence dobila je upravo po engleskom nazivu za ovaj toskanski grad. Sljedeće godine obitelj se vratila u Englesku gdje je Florence odrasla na obiteljskim imanjima Embley Park i Lea Hurst. 

U djetinjstvu i mladosti stekla je temeljitu filozofsku, književnu i matematičku naobrazbu. Vrlo rano se zanima za socijalna pitanja i pružanje pomoći bolesnicima. 

Od mladih dama njenog vremena se očekivalo da budu uzorno odgojene, ali bez osobnih interesa, te da se dobro udaju, podignu obitelj i podržavaju svog muža. Zbog toga njezina obitelj, ponajviše majka i sestra, isprva nije odobravala njezino bavljenje njegovanjem bolesnika. 

Florence je stoga tek 1844. krenula putem svojeg poziva. Od 1847. do 1851. intenzivno je putovala te je za to vrijeme posjetila Francusku, Grčku, Egipat i Njemačku. U Njemačkoj je između ostalog provela i četiri mjeseca u Luteranskoj vjerskoj zajednici Kaiserwerth čiji je način njege za pacijente kasnije i sama Nightingale velikim dijelom prihvatila i ugradila u osnovu svojih metoda. Godine 1853. Florence Nightingale postala je nadstojnica u londonskom Zavodu za njegu bolesnih gospođa.  

1854.g. izbio je Krimski rat između Velike Britanije, Francuske i Osmanlijskog carstva na jednoj te Rusije na drugoj strani. Ovaj je rat presudno obilježio život i karijeru Florence Nightingale; kao voditeljica vojne bolnice u Istanbulu, organizacijom bolje sestrinske skrbi i strogim pridržavanjem higijene utjecala je na znatan pad smrtnosti među vojnicima što joj je priskrbilo naklonost vojnika i javnosti.

Novinski izvještaji preko noći su je učinili jednom od najcjenjenijih osoba u Velikoj Britaniji. Povjesničarka Cecil Woodham Smith o tom je vremenu napisala: “Njezina smirenost, sposobnost, njezina moć da se prihvati djelovanja, podigli su je na položaj svojevrsnog božanstva. Muškarci su je obožavali….Liječnici su postojali potpuno ovisni o njoj..” Za vrijeme rata u Engleskoj su na nju gledali kao na svojevrsno svjetlo nad Krimom te je tada i stvoren lik „dame sa svjetiljkom“. 

U Engleskoj se oko Florence Nightingale stvorila prava euforija: njezin lik se pojavljuje na tanjurima, skladaju se pjesme i izrađuju sentimentalni ukrasi raznih vrsta, a čak je i jedan trkaći konj prozvan po njoj, kao i čamac za spašavanje. “Iz Krimskog su rata kao junaci izronila dva lika: vojnik i medicinska sestra. Svaki od ta dva lica zasebno pred licem je javnosti doživio značajnu preobrazbu – zasluga za to visoko mišljenje pripadala je gđici Florence Nightingale.“

Nakon rata osniva Zakladu Nightingale pomoću koje je utemeljen Institut za izobrazbu medicinskih sestara. 1856.g. vlada je donijela izvješće: “Gđica Florence Nightingale proglašena je vrhovnom nadstojnicom Udruge medicinskih sestara za sve vojne bolnice.” Florence Nightingale uočava da se bolnički organizacijski sustav mora mijenjat, te ukazuje na neadekvatnost bolnica koje su često vlažne i prljave. Statističkim podacima pokazala je da je stopa smrti mladih vojnika dvostruko veća nego u ostalog stanovništva u miru. 

Godine 1859. objavljuje knjigu “Zapisi o bolnicama” koja doprinosi obratu u teoriji izgradnje bolnica i bolničkog poslovanja te postaje vodeći stručnjak na tom području. Nema ni jedne veće bolnice koja na sebi danas ne nosi biljeg njene misli.

1859.g. izdaje knjižicu “Zapisi o radu medicinskih sestara – što bi se trebalo, a što se ne bi trebalo činiti”. Ta knjiga postaje revolucionarno djelo. 1860.g. pri bolnici Sv. Tome osnovana je škola za izobrazbu medicinskih sestara. 

Po uzoru na ovu školu osnivaju se škole za izobrazbu medicinskih sestara u cijelom svijetu – od Njemačke i Švedske do Australije i Kanade. Radi na preobrazbi položaja medicinske sestre, bavi se zakonima za siromašne, neumorno provodi bolničke reforme. 

1907.g. kralj Edward VII. dodjeljuje Florence „Orden za zasluge“, što je prvi puta da je ovo odličje dodijeljeno ženi. 

Florence Nightingale umrla je 13. kolovoza 1910. godine u Londonu i pokopana u obiteljskoj grobnici u Hampshireu. 

Henry Dunant, osnivač Crvenog križa, zapisao je: “Mada mene znaju kao osnivača Crvenog križa i začetnika ženevske konvencije, sva čast glede Konvencije pripada jednoj Engleskinji. Ono što me nadahnulo da tijekom rata 1859. odem u Italiju, bilo je djelo gđice Florence Nightingale na Krimu.” 


Ostavština Florence Nightingale: 

  • Škola za medicinske sestre
  • Međunarodni dan sestrinstva se slavi na njen rođendan
  • Mnogo bolnica u svijetu nosi njeno ime
  • Muzej Florence Nightingale u Londonu 
  • Kip Florence Nightingale u Londonu
  • Kazališna uprizorenja, mjuzikl, dokumentarni filmovi, filmovi
  • Novčanica od 10 funti
  • Sindrom florence nightingale



Članak uredila: Slađana Režić


Kvaliteta radnog života medicinskih sestara (QNWL)
Slika Glavni Urednik
2



Quality of work life (QWL) ili kvaliteta radnog života pojam je koji se razvio ranih 70-tih godina 20. stoljeća i uvelike je promijenio koncept i kulturu rada i doživljaj kvalitete radnog života pojedinca.

Jedna od definicija QWL kaže da je to mogućnost ispoljavanja talenata te sposobnost nošenja sa situacijama koje zahtijevaju inicijativu i odlučivanje. 

Aktualna anketna istraživanja pokazuju da ljudi koji rade na kvalitetnijim poslovima, u usporedbi s onima zaposlenima na manje kvalitetnim poslovima, imaju svakodnevno više pozitivnih doživljaja, sretniji su te manje podložni srdžbi i stresu (Harter i Arora 2008).

Postoje dva pristupa ispitivanju QWL: kvantitativni (putem standardiziranih anketa) te kvalitativni (putem intervjua na manjem broju ispitanika).

U studijama se koriste različiti pristupi pa to ponekad utječe na usporedbu rezultata i mogućnost razvoja strategija za poboljšanje kvalitete radnog života. 

Dimenzije koje se ispituju vezano uz QWL su: 

  • Radno okruženje, 
  • Organizacijska kultura, 
  • Međuljudski odnosi,  
  • Edukacija i napredovanje, 
  • Nagrađivanja,  
  • Zadovoljstvo poslom, 
  • Sigurnost posla, 
  • Autonomija rada, 
  • Adekvatnost resursa. 

Pokazatelji visoke razine kvalitete radnog života: Manji broj izostanaka s posla, Manji broj incidenata, Dobri međuljudski odnosi, Pozitivan stav prema poslu, Povećana produktivnost i motivacija, Povećana organizacijska učinkovitost. 

Quality of nursing work life (QNWL) ili kvaliteta radnog života medicinskih sestara proizlazi iz QWL te se koristi u istraživanjima vezanim za medicinske sestre. Definira se kao stupanj do kojega su medicinske sestre sposobne zadovoljiti važne osobne potrebe kroz svoja iskustva u radnoj organizaciji dok istovremeno postižu ciljeve te organizacije i na smislen način doprinose toj organizaciji. 

Dimenzije koje su uključene u QNWL su: 

  • radni život/privatni život, 
  • osmišljavanje rada, 
  • kontekst rada te 
  • svijet rada. 

Evaluacija QNWL omogućava razumjeti one aspekte rada koje medicinske sestre ili poslodavac mogu modificirati i tako poboljšati kvalitetu radnog života medicinskih sestara. Neke od mogućih strategija za poboljšanje kvalitete radnog života su:

  • Poboljšati radne uvjete, pružiti mogućnost za razvoj
  • Poboljšati organizacijsku kulturu
  • Razvijati kvalitetne međuljudske odnose
  • Pružiti mogućnosti usavršavanja
  • Osigurati sigurno radno mjesto
  • Osigurati nagrade za dobar rad, priznanja, povlastice
  • Poticati produktivnost


Članak uredila: Slađana Režić


Kampanja "Zaustavimo sepsu"
Slika Glavni Urednik
1
HDMSARIST u borbi protiv sepse kroz kampanju "Zaustavimo sepsu" 




Hrvatsko društvo medicinskih sestara anestezije, reanimacije, intenzivne skrbi i transfuzije pristupilo je u ožujku 2014. godine najvećoj organizaciji za borbu protiv sepse – Global Sepsis Alliance (GSA). Sljedeći korak bio je potpisivanje World Sepsis Declaration (WSD), čime su se obvezali na aktivno sudjelovanje u borbi protiv sepse. Svjetski cilj je povećati javnu i profesionalnu svijest o sepsi koja je postala problem globalnih razmjera te pokušati svojim aktivnostima doprinijeti smanjenju broja oboljelih i umrlih od sepse. Značajan je podatak da svake 3-4 sekunde jedna osoba umre od sepse! Javnost je vrlo slabo upoznata s terminom sepsa i općenito njenim prvim znakovima i simptomima, dok u bolnicama zdravstveni profesionalci nisu upućeni u podatak da je sepsa 2010. godine proglašena hitnim stanjem i da se njezino liječenje mora započeti unutar sat vremena!

Incidencija sepse je u drastičnom porastu u posljednjem desetljeću, te potaknuto tim činjenicama društvo je počelo sa svojim aktivnim djelovanjem po pitanju sepse. Unutar društva HDMSARIST, Povjerenstvo za intenzivnu skrb pokrenulo je kampanju  „Zaustavimo sepsu“. Voditeljica kampanje Jelena Slijepčević je uz svoje članove Povjerenstva uspjela organizirati mnogostruke akcije i provesti mnoge ideje kako bi utjecali na povećanje javne svijesti o sepsi, te kako bi zdravstveni profesionalci problem sepse shvatili ozbiljnije te ju na vrijeme prepoznali i počeli s liječenjem. 

Najznačajnije postignuće koje je provedeno u kampanji zasigurno je obilježavanje Svjetskog dana sepse koje se provodi 13. rujna svake godine. Na taj dan medicinske sestre HDMSARIST-a u suradnji s liječnicima Hrvatskog društva za anesteziologiju i intenzivno liječenje (HDAIL) provode jedan dan na glavnom trgu grada Zagreba i druže se s građanima tako da ih educiraju o prvim simptomima i znakovima sepse, dijele im brošure o sepsi, odgovaraju na pitanja itd.

Osim druženja s građanima, Svjetski dan sepse obilježava se i na KBC-u Zagreb, pod pokroviteljstvom KBC-a i Ministarstva zdravstva. Na KBC-u se održavaju prigodna predavanja u kojima sudjeluju eksperti iz područja intenzivnog liječenja, mikrobiologije te pacijenti sa svojim iskustvima. Oba obilježavanja Svjetskog dana sepse uvijek su dobro medijski popraćena, što je i cilj ove kampanje, da se proširi svijest o sepsi. Osim u Zagrebu, 2015. i 2016. godine, Svjetski dan sepse uspješno se obilježio i u drugim gradovima: Pula, Čakovec, Knin, Varaždin i Koprivnica uz pomoć i organizaciju sestara intenzivne skrbi tih bolnica. Kampanja „Zaustavimo sepsu“ doprinijela je povećanju svijesti o sepsi putem 3 različita postera o sepsi koja su distribuirana u sve bolnice RH. Posteri vrlo dobro prikazuju septična stanja nedonoščadi, male djece, odraslih te meningokoknu sepsu. Jasno su opisani simptomi i znakovi te objašnjenja kako postupiti kod pojave simptoma te na koji način započeti liječenje. Posteri jednako dobro služe i javnosti i zdravstvenim djelatnicima

Unutar kampanje izdane su i brošure za građane o prvim simptomima i znakovima sepse koji se prigodno dijele na Svjetski dan sepse. Zdravstveni djelatnici intenzivnih liječenja i ostalih akutnih radilišta dobili su džepne kartice koje sadrže najvažnije medicinske upute za liječenje septičnog bolesnika. Unutar kampanje i pod pokroviteljstvom HDMSARIST-a izdan je priručnik, odnosno preporuke o postupanju sa septičnim bolesnikom za medicinske sestre. Preporuke se mogu naći u Sveučilišnoj knjižnici grada Zagreba, a postoji i u online izdanju na sljedećem linku: 

http://www.hdmsarist.hr/wp-content/uploads/2016/08/Sepsa-smjernice-2016.pdf

Od važnijih postignuća potrebno je spomenuti i veliko istraživanje o broju oboljelih i umrlih od sepse u 3 jedinice intenzivnog liječenja na Klinici za anesteziologiju i intenzivno liječenje KBC-a Zagreb. Iz ovog istraživanja proizašao je originalni članak koji čeka svoju reviziju unutar jednog sestrinskog časopisa. Važno je spomenuti da su rezultati puno bolji i optimističniji nego prije 10 godina u Hrvatskoj, što nam daje nadu u daljnju ustrajnost u borbi protiv sepse jer vidimo da uvijek može bolje. 

Zabilježena su još mnoga postignuća unutar kampanje „Zaustavimo sepsu“ koju možete pratiti i na Facebook stranici https://www.facebook.com/zaustavimo.sepsu/, od kojih su objave radova o sepsi u časopisu Shock i Plavi Fokus, sudjelovanje na domaćim i međunarodnim kongresima s temom o sepsi i promidžbom kampanje, sudjelovanje na radijskim emisijama i još mnogo drugih aktivnosti. 

Uistinu su sestre intenzivne skrbi, ali i drugih radilišta, napravile izniman doprinos povećanju svijesti o sepsi među javnosti i zdravstvenim profesionalcima. Kampanja „Zaustavimo sepsu“ i nadalje će provoditi razne aktivnosti kako bi se broj oboljelih i umrlih pacijenta od sepse smanjio na minimalne brojke. Puno aktivnosti je pred kampanjom, no medicinske sestre će i nadalje raditi sve što je u njihovoj domeni kompetencija kako bi utjecale svojim radom na očuvanje zdravlja, prevenciju bolesti i edukaciju zdravstvenih profesionalaca.


Pogledajte poster "Zaustavimo sepsu"



Članak uredila: Jelena Slijepčević, mag.med.techn.


Kradljivci vremena u sestrinskoj praksi
Slika Glavni Urednik
1




Upravljanje vremenom podrazumijeva ponašanje koje za cilj ima efektivno korištenje vremena za vrijeme obavljanja ciljevima određenih aktivnosti. Pojedini autori smatraju da čovjek ne može upravljati vremenom, ali da može utjecati na način korištenja tog vremena. 

Efikasno korištenje svog vremena  omogućit će nam bolji uvid u vlastite aktivnosti i prioritete, osigurati više slobodnog vremena za obitelj, prijatelje i sebe te smanjiti stres. Bit ćemo produktivniji i zadovoljniji poslom. Zbog toga je važno znati planirati svoje vrijeme i ciljeve koje želimo ostvariti u poslu i životu. 

Parkinsov vremenski menadžment tvrdi da što više vremena imamo za određeni zadatak to nam više vremena treba za taj zadatak. Iako upravljanje vremenom ovisi o našem stavu prema vremenu, postoje tehnike koje nam mogu pomoći u upravljanju i planiranju vremena. Najčešće se upotrebljavaju planeri vremena. Pomoću planera možemo planirati svoje aktivnosti na dnevnoj, mjesečnoj i godišnjoj razini. Kad planiramo aktivnosti, važno je provoditi evaluaciju provedenog. Na taj način imamo uvid u uspješnost svojih planiranih aktivnosti. 


Uz planere vremena postoje i tehnike koje nam mogu pomoći u organizaciji vremena i postavljanju prioriteta. Neke od tih tehnika su Alpen metoda te ABC analiza.

Alpen metoda podučava nas da planiramo svoje vrijeme tako da uvijek ostavimo vrijeme za društvene i neočekivane aktivnosti. Alpen nam preporučuje da planiramo oko 50% svog dnevnog vremena, dok 25% svog vremena ostavimo za društvene aktivnosti, a 25% za neočekivane aktivnosti. Ovakav način osigurava provedbu planiranih aktivnosti i ostavlja dovoljno slobodnog vremena za druge aktivnosti. 

Druga tehnika koju ćemo spomenuti je ABC analiza. Ona nas podučava o A, B, C zadacima pri čemu su A zadaci najvažniji i prioritetni te njih ne možemo prepustiti drugima. Takvih zadataka  dnevno možemo imati jedan do dva. B zadaci su važni, ali ih možemo u nedostatku vremena delegirati drugima. Njih dnevno možemo imati dva do tri. C zadaci su rutinski zadaci koji nam često oduzimaju najviše vremena, a imaju najmanju važnost. Njih uvijek možemo delegirati drugima. Delegiranje zadataka drugima omogućava nam više vremena za najvažnije zadatke, one A zadatke. Mnogi od nas nisu navikli na delegiranje zadataka ili osjećaju da druge osobe neće uspješno obaviti zadatak. No, studije nas uče kako je uspješan menadžer svog vremena istovremeno i uspješan delegator zadataka. 

Elsabahy u svom radu „Effect of time management program on job satisfaction fot head nurses”  navodi da postoji značajna povezanost u treningu upravljanja vremenom i zadovoljstva poslom glavnih sestara. Studija preporučuje obuku glavnih sestara za upravljanje vremenom. 


Kradljivci vremena obično se definiraju kao aktivnosti, ljudi, prekidi i drugi događaji koji imaju za rezultat „krađu“ našeg vremena. U tipične kradljivce vremena spadaju: telefonski kradljivci, kradljivci na sastancima te komunikacijski kradljivci. 

Najčešče su u ispitivanju kradljivaca vremena koristi upitnik „Samoprocjena: moji kradljivci vremena“ autora L. J. Selwerta.

Kalauz i Kurtović u svom radu „Upravljanje vremenom u sestrinskoj praksi“ navode najčešće kradljivce vremena u sestrinskoj praksi: problemi u organizaciji, delegiranje zadataka, posjete te sastanci. 

Režić, Savović i Pauker u svom istraživanju „Kradljivci vremena u sestrinskoj praksi“ navode da su najčešći kradljivci vremena: reći ne, telefon te sastanci. Također u navedenom istraživanju nije pronađena statistički značajna razlika u samoprocjeni kradljivaca vremena s obzirom na odjel ispitanika, stručnu spremu ispitanika te dužinu rada. 


Članak uredila: Slađana Režić


Zdravstvena pismenost
Slika Glavni Urednik
1


Zdravstvena pismenost podrazumijeva osobne, kognitivne i socijalne vještine koje određuju sposobnost pojedinca da dobije pristup, razumije i koristi (medicinske) informacije za promicanje i održavanje dobroga zdravlja.

Tema zdravstvene pismenosti postala je predmetom stručne i znanstvene rasprave 1970-ih godina, kada su započeta i prva ozbiljnija istraživanja na području SAD-a.

Godine 2010., u istraživanju „Healthy People“, naglašena je poveznica između niske (zdravstvene) edukacije, niske razine zdravlja i rane smrtnosti!


Postoje tri razine pismenosti:

  • Funkcionalna zdravstvena pismenost
  • Interaktivna zdravstvena pismenost
  • Kritička zdravstvena pismenost


Funkcionalna zdravstvena pismenost predstavlja temeljna znanja i vještine koji omogućuju učinkovito funkcioniranje i snalaženje u zdravstvenom okruženju. To znači da bi svatko od nas u svojstvu pacijenta trebao imati sposobnost čitanja i razumijevanja medicinske informacije te sposobnost korištenja zdravstvenih usluga unutar zdravstvenog sustava (npr. pronaći ciljanu ambulantu unutar jedne poliklinike).

Interaktivna zdravstvena pismenost predstavlja napredna znanja i vještine koji omogućuju sudjelovanje u određenim zdravstvenim aktivnostima, razumijevanje različitih formi zdravstvenih informacija te njihovu primjenu u promjenjivom okruženju. U tom kontekstu važno je podsjetiti na prava i obveze koje ima svatko od nas kao potencijalni pacijent unutar zdravstvenoga sustava. Posebno je važno istaknuti pravo pacijenta na informirani pristanak i informirani izbor (pravo da sudjeluje u donošenju odluka o vlastitom zdravlju i liječenju u partnerskom odnosu sa svojim liječnikom).

Kritička zdravstvena pismenost predstavlja najnaprednija znanja i vještine zdravstvenog i socijalnog tipa, koji omogućuju kritičko razmatranje zdravstvene informacije, poboljšanje osobnih i društvenih kapaciteta i razumijevanje društvene, političke i ekonomske razine zdravlja i zdravstva.


Osobe s niskom razinom zdravstvene pismenosti:

  • češće neispravno uzimaju lijekove
  • češće odlaze kod liječnika
  • vlastito zdravlje procjenjuju lošijim i rjeđe koriste preventivne mjere zaštite
  • češće i duže borave u bolnici
  • rjeđe koriste preventivne preglede
  • povećavaju troškove zdravstvenog sistema


Testovi kojim a možemo mjeriti zdravstvenu pismenost:

REALM (REALM-SF) - Rapid Estimate of Adults Literacy in Medicine

  • Instrument za brzu procjenu pismenosti kod odraslih u medicini, 
TOFHLA (S-TOFHLA) - Test of Functional Health Literacy in Adults

  • Test za ispitivanje funkcionalne zdravstvene pismenosti kod odraslog stanovništva, 
NVS - Newest Vital Sign, Najnoviji vitalni znak,

e-HEALS - e-Health Literacy Scale, Skala zdravstvene pismenosti korisnika zdravstvenih informacija sa interneta,

REALM (najčešće korišteni test) se izvodi u relativno kratkom vremenu

  • Ovaj test služi za brzu procjenu nivoa funkcionalne pismenosti

  • Rezultat REALM testa je broj točno izgovorenih reči koje ispitanik treba da pročita sa spiska ponuđenih medicinskih pojmova 
  • Za izvođenje ovog instrumenta potrebno je prisustvo zdravstvenog djelatnika 
  • Ispitaniku se ponudi spisak medicinskih pojmova koji sadrži ukupno 66 riječi. Ukoliko se ispitanik zadrži duže od 5 sekundi na jednoj riječi koju ne zna da pročita I razumije, prelazi se na sljedeću riječ 
  • Zdravstvena pismenost procjenjuje se na osnovu ukupnog broja riječi koje je ispitanik pročitao i razumio značenje
  • Primjeri riječi na engleskom : „fat, flu, pill, allergic, jaundice, anemia, fatigue, directed, colitis, constipation, osteoporosis” 


U Hrvatskoj je u tijeku projekt kojim se želi razviti model i instrumenti za procjenu zdravstvene pismenosti prilagođen zdravstvenom sustavu Republike Hrvatske.


Članak pripremila: Slađana Režić