HKMS
Zdravstveni djelatnici i tetovaže - da ili ne?
Tatuiranje ili Tetoviranje dolazi od tahićanske riječi „tatau“ što znači tuckati. Prve tetovaže zabilježene su već 3300. godina prije Krista u Tirolskim Alpama na pronađenom smrznutom čovjeku. Mnogobrojni narodi i plemena koriste tetovaže za razna obilježja i simboliku.
Tračani su smatrali da su najprivlačnije žene najbogatije tetovažama, Goti su tetovažama označavali svoje robove, žene u Bosni su tetovirale križeve i kršćanske simbole da bi odbijale Turke u njihovom činu silovanja i ubojstva.
Domoroci iz brazilskih prašuma tetovirali su lice jer su smatrali kako time poboljšavaju svoj vid, a ruke su tetovirali radi povećanja mišićne snage. Novozelandski Maori smatrali su da se tetoviranjem štite od zla.
Za vrijeme Holokausta zarobljenike su tetovirali radi identifikacije. U srednjem vijeku Crkva je zabranila tetoviranje. 1891. godine Samuel O'Reilly iz New Yorka patentirao je prvu mašinicu za tetoviranje te time započeo revoluciju tetoviranja.
Tetoviranje je danas umjetnost koja je povezana s modnim kretanjima, a zadnjih godina postaje sve popularnije. Tetovaža za svakog pojedinca ima ne samo modnu nego i emotivnu stranu. U većini slučajeva radi se simbolima koji govore o nekoj priči, dragoj osobi, znakovima i simbolima dobrih osobina. Tetovaže nose i negativne strane s medicinskog aspekta kao što su: alergijske reakcije, upale, kožne infekcije te moguć prijenos zaraznih bolesti.
Percepcija medicinskih sestara oduvijek se temelji na urednom te lijepo njegovanom izgledu, uredne kose, nenapadne šminke, urednih ruku, čistih, njegovanih i podrezanih noktiju bez laka, te uredne uniforme. Unatoč tome, veliki broj medicinskih sestara i tehničara imaju tetovaže koje uglavnom nisu vidljive.
Prema ANA (American Nurse Association) ne postoji pravilnik o zabrani tetoviranja medicinskog osoblja. Iako se u pravilnicima ne spominje zabrana tetoviranja, pojedinim poslodavcima su tetovaže na vidljivim mjestima jedan od kriterija prilikom zaposlenja.
Kao vlasnik određenog broja tetovaža od kojih je nekoliko djelomično vidljivo, na zadnjem radnom mjestu, nadređena osoba zahtijevala je prekrivanje tih vidljivih dijelova nošenjem dodatnih odjevnih predmeta.
Kao dio medicinskih sestara i tehničara koji posjeduju tetovaže, smatramo da je to stvar osobnog izbora, te da se naše znanje, kompetencije i odnos prema pacijentu nije promijenio u odnosu na period kada nismo imali tetovaže.
Autori članka: Antonio Lopar, Azra Hodžić
Literatura:
- Čordaš, I. (2018) Mišljenje pacijenata, medicinskih sestara i tehničara o vidljivim tjelesnim tetovažama. Završni rad. Osijek. Medicinski fakultet Osijek.
- Darby, N. Can Nurses have Tattoo, 22.05.2019; Pros & Cons. https://victorynursing.com/can-nurses-have-a-tattoo/ 14.10.2019.
u redu, fantastičan članak!
međutim, postoji li ijedan zakon ili bilo kakav pravilnik u kolektivnom ugovoru gdje piše da se med.djelatnik koji ima tetovažu na vidljivom mjestu može na bilo kakav način sankcionirati?
Na žalost još uvijek pravila o tetovažama zdravstvenih djelatnika nisu jasno uređena. Kao što je u članku navedeno, nigdje ne postoji pravilnik o zabrani tetoviranja medicinskog osoblja (prema ANA). Isto tako nigdje u do sad postojećoj literaturi nisu navedeni nikakvi oblici sankcioniranja niti uvjetovanja o prikrivanju vidljivih tetovaža koji su zakonom potkrijepljeni.