HKMS

Zdravstveno osoblje diljem svijeta već drugu godinu vodi bitku s virusom SARS CoV-2. Od izbijanja pandemije  krajem prosinca 2019. u Wuhanu, u kineskoj provinciji Hubei, zdravstveni sustavi suočavaju se s velikim brojem oboljelih i velikim brojem smrtnih slučajeva. Zdravstveni djelatnici su na prvoj crti obrane protiv pandemije. 

Većina mlađe populacije zarazu prebolijeva s lakšim simptomima poput vrućice, bolova u mišićima i kašlja, iako i oni mogu razviti teški oblik bolesti. Prema ICN-ovim podacima, do danas je više od 23 000 medicinskih sestara imalo ili ima potvrđen COVID-19. 

U odnosu na prethodne godine, svjetsko sestrinstvo je zbog epidemije izloženo većoj količini stresa, ugrozi svog zdravlja, brizi da zarazu ne prenesu na svoje bližnje,  neizvjesnosti i prekovremenom radu. Sve to pridonosi sindromu sagorijevanja. 

Sve se češće spominje i termin „post-COVID sindrom“ koji u osoba koje su imale i blage simptome izaziva uznemirenost, onemogućuje osobe u svakodnevnom funkcioniranju i traje tjednima. Subjektivno je prisutan i osjećaj otežanog disanja, boli u grudima ili suhog kašlja, a nakon perioda aktivnog oboljenja od bolesti COVID-19, perzistira i gubitak okusa i mirisa, osobe se osjećaju malaksalo, poremećeno je pamćenje i koncentracija, prisutno je noćno znojenje uz bolove u mišićima i zglobovima. 

Pojavnost post-COVID sindroma prisutna je i u medicinskih sestara/tehničara koji su preboljeli infekciju SARS-CoV-2.  Nama možda najbliže provedena, talijanska studija objavljena u The Journal of Medical Association upozorava kako je dva mjeseca nakon prvih simptoma COVID-19, 12.6% osoba bilo bez simptoma, 32% ispitanika imalo je jedan do dva simptoma, a čak 55% imalo je tri i više simptoma. 

Poseban je izazov vratiti se na radno mjesto nakon preboljene infekcije osobito ako osoba ima simptome post-COVID sindroma. Osiguranje kvalitetne i dostatne skrbi za bolesnike izrazito je izazovno uz navedene simptome, a svaka medicinska sestra/tehničar koji posumnja i/ili iskusi simptome post-COVID sindroma, treba se javiti liječniku opće prakse. Sve više zemalja implementira tzv. post-COVID programe gdje se osobama koje boluju od „dugotrajnog COVID-a“ omogućuje multidisciplinarni pristup ovisno o tegobama. 

Liječenje je simptomatsko, ovisno o rasponu simptoma koje osobe imaju. Planiranje odmora prioritet je u odnosu na doba dana kad osoba osjeća da ima najviše energije. Aktivnosti i obveze potrebno je rasporediti ovisno o prioritetima i danima, kako bi se izbjeglo dodatno umaranje. 

Poseban naglasak je na prakticiranju tzv. „higijene sna“, pridržavajući se rasporeda odlazaka na počinak i ustajanja u isto vrijeme. Potrebno je izbjegavati konzumiranje kofeina i alkohola, kao i ograničiti vrijeme pred računalom, televizijom i/ili na mobilnim uređajima. 

Preporučuje se provoditi dnevnu tjelovježbu koja nije zahtjevna i ne umara osobu, poput šetnje ili vježbi disanja. Okupacijska terapija adekvatan je alat koji pomaže u učenju vježbi, lakših pokreta i izvođenju svakodnevnih aktivnosti. 

Kristian Civka