HKMS
Životinje posjetitelji
Svatko tko ima kućnog ljubimca zna koliko se snažni osjećaji mogu razviti između čovjeka i kućnog ljubimca. Kada čovjek završi u bolnici, pati i ta osoba, i njegov kućni ljubimac.
U Engleskoj, godine 1792. kvekeri su osnovali duševnu bolnicu “York Retreat” u kojoj je bolesnicima bilo dopušteno uređivanje prostora i držanje životinja. Koncem 18. stoljeća, slična je ustanova osnovana u Bethelu pokraj Bielefelda koja je bila namijenjena oboljelima od epilepsije. Sredinom 20. stoljeća, u jednoj bolnici u New Yorku, u sklopu terapije i liječenja ratnih veterana od ratnih trauma, podržavana je njihova skrb o životinjama poradi poboljšanja ukupnog psihičkog stanja.
Poznato je da životinje imaju terapijski efekt i zbog toga se koriste u mnogim zdravstvenim ustanovama u svijetu. Studije pokazuju da životinje povećavaju suradnju pacijenata u liječenju, smanjuju stres i dane hospitalizacije te poboljšavaju osjećaj blagostanja.
Psi su najčešće životinje koje se koriste kao oblik terapije u zdravstvenim ustanovama. Oni moraju biti posebno obučeni i pod nadzorom osposobljene osobe. Svaka životinja koja ulazi u zdravstvenu ustanovu mora biti cijepljenja i zdrava. Zdravstvena ustanova mora imati postupak u kojem opisuje koje životinje su odobrene za ulazak u ustanovu, na koji način i koje mjere moraju biti poduzete da se spriječe neželjene posljedice. Životinjama je zabranjeno ulaziti na odjele kao što su operativne sale ili intenzivne jedinice. Uvijek nam mora biti poznato je li pacijent alergičan na dlaku životinja kako bi izbjegli moguću alergijsku reakciju.
Sve veći broj ljudi koriste usluge "service dog". Takvi psi prolaze obuku nakon koje su osposobljeni pomagati osobama s invaliditetom. Većina nas srela je pse vodiče koje koriste osobe oštećena vida ili slijepi; ti psi imaju dozvolu ulaska u zdravstvenu ustanovu ili javni prijevoz sa svojim vlasnikom.
Na našim prostorima nije uobičajeno da životinje budu posjetioci, štoviše zabranjeno je dovoditi životinje u zdravstvene ustanove. Smatra se da životinje prenose infekcije, izazivaju alergije, donose vlagu i prljavštinu, nanose ozljede, no, rizici su minimalni kada životinje prođu obuku, zdrave su i u pratnji obučene osobe.
Moj kućni ljubimac je maleni mješanac tibetanskog španijela i pekinezera - Zeus. Vrlo je miran i privržen. Obožava djecu kao i oni njega. Kada sam bila u bolnici, četiri dana nije jeo, pio je samo vodu, a kada bi se sa suprugom čula preko kamere i kada me njemu pokazao on je lizao mobitel i cvilio. On je član našeg kućanstva.
Članak uredila: Azra Hodžić
Takve stvari o kojima pišete u ovoj Vašoj priči, osjećaje, povezanost između vlasnika i psa, bezuvjetnu ljubav i odanost koji ti može pružiti kućni ljubimac (osvrćem se na pse jer samo s njima imam iskustva), to ne može razumjeti nitko tko nije bio vlasnik psa.
To su toliko nevina, umiljata i bespomoćna stvorenja, željna ljubavi više od svega; bilo kakvog kontakta, pogleda, dodira,pričanja, šetnje..
Beskrajno uživaju u svakom kontaktu s nama u samom pogledu upućenom njima.
Bez obzira što ne govore , u pogledu im vidiš sve, a i oni razumiju sve, osjećaju kakve si volje, jesi sretan ili tužan, pored tebe su kada si loše volje, ljube te i tješe kada si tužan ili bolestan...
To koliko te pas može razveseliti kada su ti sve lađe potonule,to je skoro pa neshvatljivo, to koliko razumije svaki tvoj osjećaj i to je zaista neshvatljivo,to koliko su zahvalni što ih hraniš i pokloniš barem malo pažnje toliku dozu zahvalnosti od čovjeka nikada nećeš doživjeti.
Iz njih isijava sreća i radost ukoliko žive u obitelji gdje im se pruža potrebna ljubav i pažnja.
Toliko malo traže a toliko puno daju.
Obaveza je ,to bez daljnjeg; ali preporučam svakome tko nema djecu,tko se osjeća usamljen iz bilo kojeg razloga,tko se osjeća tužan, tko osjeća da mu je život neispunjen, ne bi vjerovali ali pas Vam može ispuniti život i to pozitivno u svakom pogledu.
Beskrajno ste sretni kada je s Vama ali morate znati da će te biti i beskrajno tužni kada jednog dana Vas pas ostavi jer životni vijek im je prekratak...
Ali i najbolja pomoć i lijek kada ostanete bez svog ljubljenog kućnog ljubimca je svakako nabaviti drugo stvorenje kojemu je potrebna ljubav i pažnja i koji će Vam isto to pružiti.
To sam se uvjerila na svom primjeru.
Nikada neću prežaliti svoga prvoga psa,ali igrom slućaja smo neposredno nakon gubitka male prekrasne čiuvavice, udomili mješanca koji nam je uvelike pomogao u razdoblju tugovanja i ponovno unio sreću i radost u naš tužan dom.
(Alba vječito u srcu i mislima)!!!!!!!!
(Luna trenutno naša radost i sreća)!!!!!!!!!!!!
Volite životinje ,udomite psa, kupite ako baš želite specifičnu vrstu;
nećete požaliti i vjerujte da toliko ljubavi i zahvalnosti nikada od nikoga u životu nećete dobiti!!
POzdrav svim ljubeteljima životinja,
Maja
ustanove kao što su KBC, domovi zdravlja, i ostale državne ustanove nemaju dio zgrade za kućne ljubimce.Pa kad bi i imali,tko bi se o njima brinuo?? Zdravstveno osoblje?? Ne bi.Nego bi morali uzeti tj. ustanova bi morala zaposliti veterinara i tehničare da se danonoćno brinu o vašim ljubimcima.
a što je sa Vašom djecom???? Oni mogu biti kući a vaši ljubimci ne ? Dajte molim Vas.Hajdemo onda tražiti da i djecu uzme bolnica i skrbi se dok mi obavljamo preglede.
Zdravstvo nema da Vam pokrije plaće, a kamoli da zaposli još jedan sektor da vam čuva ljubimce.
Ne postoji bezveze riječ "ljubimac". Ustanove za pružanje zdravstvenih usluga nemogu i ne bih trebale skrbiti se o vašim željama nego potrebama.
I da, imam kućnog ljubimca, i pobrinem se da s nekim bude dok mene nema,kao i sve ostale njegove potrebe.I jeste dio je moje kuće , i dio je obitelji ali kao samostalan sisavac-životinja. Što on i jeste. Životinja.
I svaki komentar je suvišan da ovu temu koju ne želim proširivati.